Najavljujući da će u Vijeću sigurnosti UN-a, nakon rezolucije o Srebrenici, staviti novi veto, ovaj put na osnivanje specijalnog suda za istragu o rušenju malezijskog aviona sa 300 putnika iznad Ukrajine u julu 2014., službena Moskva opet se stavlja na pogrešnu stranu historije.
Stavljajući politiku u prvi plan, kao i u vezi sa Srebrenicom, Putinova Rusija želi utjecati u sprečavanju prava i pravde za porodice žrtve, koje svoju kompenzaciju traže legalnim putem. Nakon tri veta na rezolucije Vijeća sigurnosti o Siriji, Rusija nastavlja s politikom blokade UN-a, samo iz svojih, reklo bi se, čak i sebičnih razloga.
Suprotno onome što je Putin, nakon veta na rezoluciju o Srebrenci, pisao Tomislavu Nikoliću, kako je to rezultat “prijateljstva” prema Srbiji, Moskva štiti samo svoju geopolitiku. To je jasno već svima, osim Miloradu Dodiku, koji za svoj referendum o pravnom rasturanju Bosne i Hercegovine uživa samo usamljenu podršku Rusije.
Pritjeran uza zid, između Angele Merkel i onoga što ga kao novo upozorenje, da se ne može sjediti na dvije stolice, u septembru opet očekuje u Vašingtonu, tu podršku “ruskom referendumu” u BiH već je uskratio i Aleksandar Vučić.
Bez obzira na često ambivalentne stavove Beograda i na notornu populističku retoriku o RS, srbijanski lideri morat će biti sve jasniji u vezi s ovom opasnom Dodikovom avanturom.
Osim što, kako ispada, već dugo smeta na konsolidaciji zdravijih odnosa na Balkanu, posebno onih u BiH, jedna drugačija, odgovorna Rusija trebala bi prestati s upotrebom onih kojima projektira svoju “beskrajnu” moć i neko panslavensko bratstvo. Vrijeme je i da Dodik shvati da je računanje na potporu ovakve Moskve - politika kratkog daha.
