Dugo niko tako uspješno nije ujedinio sve sindikate, radnike, opozicione stranke, kao što je to ova Novalićeva vlada upućivanjem novog zakona o radu u proceduru. I to, nažalost, ne toliko zbog samog sadržaja prijedloga, koji je, također, sporan radnicima, nego više zbog načina na koji ga Vlada FBiH pokušava pretvoriti u zakon.
Premijer Fadil Novalić, odnosno njegovi šefovi iz SDA, zaobišli su demokratske procedure koje je potrebno ispoštovati u situacijama kada se donosi ovako bitan zakon te su navrat-nanos sklepali prijedlog zakona koji će umanjiti prava radnika. Kao u autoritarnim režimima, iz dijaloga su izbacili one koji će na svojim plećima najviše osjetiti posljedice ovog zakona - radnike i njihove sindikalne predstavnike.
Istovremeno, nije ponuđen nikakav zaštitni mehanizam, socijalni program koji bi olakšao primjenu novog zakona niti program masovnijeg zapošljavanja. Federalnim vlastima očigledno se žurilo, ali ni u jednom momentu nisu objasnile javnosti zašto.
Parolama „hoćemo reforme“, „provodimo reformske agende“ sakrili su od radnika pravi razlog zbog kojeg žure - strah od kraha entitetskog budžeta koji je sve izvjesniji. Bez novih kredita i zaduživanja fiskalni sistem Federacije jednostavno će se urušiti. Da bi dobili nove kredite, moraju stvoriti privid da su krenuli u reforme, a najlakše je početi od najslabijega, od 20 godina ugnjetavanog, osiromašenog, gladnog radnika.
Sigurno je da u ovoj zemlji nema niko ko je protiv reformi, pa ni članovi sindikata koji su najavili proteste protiv ovog zakona iz Reformske agende. No, radnici su nakon 20 godina prevara, laži, demagogije, pročitali ove stranke i njihove jeftine pokušaje da, nakon što su zemlju doveli do propasti, sada nekoga ubijede da provode reforme.
Narod je pročitao novi pokušaj vlasti da i njima i Evropskoj uniji proda „nešto za bubrege“. Nema sumnje da će s istim žarom, ako do toga dođe, prepoznati i stati iza pravih i iskrenih reformatora, koji misle dobro i njima i ovoj zemlji. Osim ako nas Novalić ne ubijedi da je ekonomski oporavak važniji njemu nego gladnim radnicima.
