Pitaš me, sinko, kako sam? Pa, šta sam sve preturila preko svoje glave i dobro sam. Godine su, dijete. Eto, u aprilu sam uzela 82. Noge izdale hodajući od grobnice do grobnice tražeći kosti svojih sinova. Ovako nam se požalila majka Šuhra Malić, koju smo posjetili u Pećištu kod Srebrenice.
Blizu mezarja
- Suad, građevinski inžinjer, padom Srebrenice u julu 1995. godine ubijen je u Kravici, gdje su pronađene njegove kosti. Fuad, stariji, pronađen je u masovnoj grobnici Liplje kod Zvornika. Oba su ukopana u Memorijalnom centru Potočari. Sreća je što je mezarje blizu moje kuće te nekako sa štakama često odem i proučim im Fatihu - kaže Šuhra.
Veli da pored petero djece, koje je rodila s rahmetli mužem Hasanom, danas živi sama. Dva je sina ukopala, Šukrija živi u Sarajevu, a Edhem u Njemačkoj. I rijetko dolaze. Kćerka Suada Selimović živi u Švedskoj, dolazi svake godine i snabdijeva je svim potrepštinama, kazuje majka Šuhra.
Šuhra Malić s fotografijama ubijenih sinova
Osim tuge za izgubljenim sinovima, ovu staricu, kako kaže, najviše muči samoća. Vrijeme provodi radeći u bašči, gdje zasadi samo onoliko koliko sjedeći može uraditi. Ostatak vremena provodi listajući albume sa slikama svojih najmilijih.
Pomaže sestrić
- Teško je živjeti sam. Em starost, em kuća puna tuge, suza i samoće. Često mi dolazi i pomaže sestrić Mensur Karahasanović. Pripremi drva, pokosi avliju, ide u kupovinu i obavlja sve one poslove koje sama ne mogu. Suđeno mi je da me pored petero djece služi sestrino dijete - jada se Šuhra, dodajući da je obilaze i komšije, majke iz udruženja, ali i nepoznati ljudi sa strane.
Šuhra Malić danas se kreće pomoću štaka
Sestra Zlatija Šečić zapaljena u kući u Zalužju
Kada se u aprilu 2001. godine Šuhra Malić s mužem Hasanom vratila u Pećišta, nije ni sanjala da će nakon tri mjeseca s grupom srebreničkih majki 11. jula te godine otkriti kamen temeljac za gradnju memorijalnog kompleksa. Tada je, kaže, pomislila da će među prvima biti ukopani njeni sinovi.
Šuhra je izgubila i mnogo ostale rodbine. Samo u Osnovnoj školi „Vuk Karadžić“ u Bratuncu mučeno je i ubijeno devet njenih rođaka, a sestra Zlatija Šečić zapaljena je u kući u Zalužju.