Više je krivičnih predmeta u Tužilaštvu Unsko-sanskog kantona (USK)  koji su  dobili federalno-državni, čak i regionalni javni otisak, ali su protokom vremena mjerenog mjesecima pa i godinama oblikovali mišljenja i stavove da se na njima ili ne radi, ili slabo radi. Zbog netransparentnosti koja isto toliko traje u “tužilačkom orkestru”, medijima je nemoguće dobiti bilo kakve podrobnije informacije o tim slučajevima.

Policija bez naredbi

Jedan od njih je i istraga ubistva generalbojnika HVO-a Vlade Šantića, likvidiranog 8./9. marta 1995. godine. Istraga je bila u stanju mirovanja skoro 18 godina, a pokrenuta  ponovno 2013. Do tada je ovaj slučaj tretiran kao ratni zločin i kiselio se u ladicama prvo Tužilaštva  USK, a onda i Tužilaštva BiH. Službenici Federalne uprave policije (FUP) utvrdili su kako postoje osnovi sumnje da su za Šantićevu smrt odgovorni bivši komandant 502. brigade Armije RBiH Hamdija Abdić Tigar te vojnici njegove jedinice Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović, Ramiz Ružnić, Indijan Alibegović i Enver Keranović. Nakon pronalaska metalnog bureta s navodnim ostacima tijela generala Šantića na obroncima  brda Grabež kod Bihaća, već dvije godine vlada potpuna šutnja. Predmet se nalazi kod tužioca Huse Huzeirovića.

Grabež kod Bihaća: Prije dvije godine su odneseni navodni ostaci tijela generala Šantića

Nadalje, najveća i najznačajnija krajiška zdravstvena ustanova gorjela je 26. jula 2013., a načinjena je višemilionska šteta. Dvije godine nakon strašnog požara nije donesena nikakva tužilačka odluka. Istragu sa FUP-om vodi tužiteljica Damirka Mulabdić. Doznajemo da se već mjesecima na ovom predmetu ne radi, te da iz Tužilaštva USK ne dolaze nikakve naredbe istražno-policijskim organima.

Nakon pada Vlade Hamdije Lipovače (SDP), tadašnji generalni direktor „Unsko-sanskih šuma“ Đevad Muslimović, u vrijeme dok je slovio za nesuđenog krajiškog premijera, uhapšen je u akciji SIPA-e s nekolicinom bliskih saradnika iz ovog najvećeg državnog preduzeća USK sa 650 uposlenih. 

Muslimović je proveo, s pauzama, skoro šest mjeseci u tužilačkom pritvoru, a kada se nakon “spektakluka” i pune godine javnosti nepoznatih aktivnosti tužioca, očekivala “bogata” optužnica uslijedila je - šutnja. Tužilac u ovom slučaju je Senad Ljubijankić. Iz krugova odbrane u ovom predmetu,  tvrdi se da će za mladog tužioca biti veliki uspjeh ako dokaže i krivično djelo “primanje dara”, što je daleko od prvobitno zacrtanog scenarija Tužilaštva. 

Muslimović: Nakon “spaktakluka” - šutnja

Još se dobro sjećamo i spektakularnog zavrtanja ruku i stavljanja lisica na ruke Hamdije Lipovače, bivšeg “kralja” bihaćke općine i Krajine, polovinom decembra prošle godine. Brzo je utihnula medijska halabuka o silnim zloupotrebama položaja i ovlasti u više paralelnih istraga, ponovljenom vještačenju dokaza iz Sportskog centra „Stens“ (prekopavani su tereni, op.a.) gdje su Lipovača i Alen Gluhalić iz firme „Agra“, osumnjičeni za pribavljanje protivpravne imovinske koristi kroz anekse ugovora vrijedne 1,3 miliona KM, kao i pravosudnoj lakrdiji s određivanjem pritvora (Vrhovni sud FBiH tri puta poništavao kantonalna rješenja, op.a.). 

Lažiranje izbora

I o ovom značajnom slučaju u koji je involviran do tada najviši stranački  funkcioner i političar Krajine Tužilaštvo šuti, a slučaj vodi tužiteljica Ornela Cerić- Mrenica.

Isto tužilaštvo već osam godina čuva i najmanje pet krivičnih prijava protiv Sanjina Halimovića iz Sanskog Mosta, odnedavno bivšeg potpredsjednika SDA i bivšeg federalnog ministra poduzetništva, a prije toga općinskog načelnika u gradu na Sani od 2004. do 2010.  Javnost špekulira da u ovom slučaju, zbog  političke “težine” Halimovića, krajiški tužioci čekaju “bolja” vremena.

Jedna od krivičnih prijava protiv Halimovića vezana je uz veliki posao na gradskom Trgu ljiljana i u Ključkoj ulici u Sanskom Mostu 2009. godine, u vrijeme dok je on bio općinski načelnik. Ostale prijave protiv Halimovića datiraju iz 2007., 2008. godine i 2011. godine, ali se ni na njima ne radi. To  čak i potvrđuje Tužilaštvo USK u aktu od  9. septembra prošle godine kada je na traženje Udruženja za bolji Sanski Most odgovrilo da protiv Halimovića postoji pet prijava, ali su sve i dalje “u fazi prijave kod zaduženih kantonalnih tužilaca”.

O radu Odjela Tužilaštva USK u Sanskom Mostu dovoljno govori primjer krivične prijave u vezi lažiranja izbora u Sanskom Mostu. Centralna izborna komisija (CIK) je zbog krađe glasova  2010. godine uputila krivičnu prijavu protiv članova Općinske izborne komisije (OIK) Tužilaštvu BiH, ali je ona “spuštena” Tužilaštvu USK i tako stigla u sanski odjel. Ranije je i od općinskog vijećnika Enesa Eminića upućena ista krivična prijava Tužilaštvu USK, ali tužiteljice Vildana Dedić i Sadeta Muhić nisu se baš “miješale u svoj posao”. 

Rasvjetljavanje ubistva advokatice Koričić jedan od rijetkih pozitivnih primjera

• Tužilaštvu USK zbog višegodišnjih opstrukcija oduzet je krivični predmet ubistva srpskog povratnika Cvijana Radića  iz 1996. godine  i okončava se u Sarajevu 
• Tužilaštvo USK pokrenulo je 2014. godine optužnicu za četvorostruko ubistvo  iz 1993. kod bihaćke kafane “Paviljon”, a slučaj se uz velike opstrukcije advokata optuženih vodi  na  Kantonalnom sudu u Bihaću
• Zahvaljujući istražiteljima MUP-a USK brzo je otkriven osumnjičeni za ubistvo  bihaćke avokatice Jasmine Koričić, čeka se na optužnicu, tako da je to za sada jedini pozitivan primjer  
• Nema informacija o istrazi iz 2013. protiv vlasnika kompanije “Ilma” i zelenaškom ugovoru iz 2000. godine sa državnom firmom “Bihaćka trgovina” putem koga je „Ilma“ postala vlasnik desetina nekretnina širom USK   
• Rad Odjela za privredni kriminal potpuno je nepoznat javnosti
• Portparol Tužilaštva USK radi i tužilačke poslove i ne može često odgovoriti zahtjevima medija 
• Na službenoj internetskoj stranici Tužilaštva USK tek sporadično se i selektivno objavljuju podignute optužnice