U ulici Derviš-paše Bajezidagića na broju 16 u sarajevskom naselju Hrasnica živi oboljela 70-godišnja Hanka Hadžić. Svaki dan primorana je voditi bitku za goli život.
Posljednje četiri godine, otkako joj je umro suprug Šefko, živi sama. Naslijedila je njegovu penziju od 300 KM, ali dok plati režije i kupi lijekove, ne ostane joj ništa za hranu.
Otvorene rane
- Bolesna sam. Imam astmu, visok pritisak, trombozu, bole me noge. Teško mi je, nemam ni za hrane, a imala sam lijep život. Kada kasni penzija, onda u apoteci na veresiju uzmem lijekove, ali ne daju ni oni uvijek. A ja bez pumpice ne mogu. Da je meni moj stari živ, ne bi mi ništa falilo, ovako često nemam ni za jedan obrok dnevno - priča kroz suze Hanka.
Foto: F. Fočo (Hanka čuva Šefkovu fotografiju iz mladih dana)
Za Hanku je vrijeme stalo, ističe njena komšinica (ime poznato redakciji), koja joj je jedina podrška, jer nikada nije preboljela supruga.
- Živjela sam s mojim Šefkom 51 godinu u sretnom braku. Nikada glasa na mene nije povisio. Čuvao me je. Bio je brico 40 godina. Svi su ga poštovali i cijenili. Sa svima je mogao - nastavlja kroz suze Hanka, navodeći da je imala brata doktora, ali da je i on umro od tuge za sinovima koji su mu poginuli u ratu, te da ona ima sina koji živi u Makedoniji, ali ne zove, ne dolazi, nije ocu ni na dženazi bio...
Pokazuje nam modrice na rukama koje su nastale od pada. Priča nam da često usni supruga kako joj govori "ustani stara, evo, došao sam", a onda se budi uplakana...
Otići na mezar
- Voljela bih mu na mezar otići. Ukopan je na Vlakovu, ali ne mogu sama, nemam s kim. Voljela bih i stan zamijeniti jer ne mogu živjeti ovdje gdje je on umro. Teško mi je, ali stan ne mogu zamijeniti bez saglasnosti sina, koji se ne javlja - ističe Hanka.
Iako je bolesna, posti jer, kako nam je kazala, "tako je naučila uz supruga, a vjera joj pomaže da ostane pri pameti".
Kako pomoći
Hanka ne traži mnogo, samo da ima šta jesti. Svi koji joj žele pomoći mogu otići direktno na njenu adresu ili je pozvati na broj 033-511-622.
