Kada su svojevremeno Sarajlije kretale u vogošćansko mjesto Semiozovac, govorili su: "Idemo u Semizovac na more". Zelenilo je krasilo ovu ekološku oazu. Mjesta za kupanje na rijeci Bosni, na Kadinom viru ili ušću Ljubine mamili su kupače. Bistre rijeke su bile raj za ljubitelje ribolova...
Danas na tim mjestima nema kupača. Rijeke Bosna i Ljubina, zbog ljudske nemarnosti-velikih količina smeća i otpadnih voda, privlače samo najhrabrije.
Semizovac je nekada bio srez, administrativno sjedište ovog kraja, raskrsnica drumskih i željezničkih puteva koji vode ka Sarajevu, Zenici, Tuzli. Prve stambene zgrade podigli su radnici rudnika mangana iz Čevljanovića. Ovdje se vršila separacija rude i pretovar drvene građe iz pilane Srednje odakle su se željezničkom prugom upućivali širom svijeta. Sa gašenjem rudnika mangana počela je i stagnacija ovog mjesta, a većina od 2.116 prijeratnih stanovnika radno se počela vezati za UNIS-ove tvornice u Vogošći.
Dva kurioziteta vezana su za Semizovac. Jedan od njih jeste taj da je u ovom mjestu, prije agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995.godine, bilo najviše servisa za opravku motornih pila u bivšoj Jugoslaviji.
Druga zanimljivost je ta što je, prema bilješkama hroničara, struju dobio New York, pa Semizovac. Prva sijalica ovdje je zasvijetlila 1890.godine, pet godina prije nego li u samom Sarajevu.
Foto: E. Muračević (Spomenik prvoj sijalici u BiH)
Oni koji danas prolaze kroz Semizovac malo znaju o ovim kuriozitetima. Međutim, njihovim očima ne može da promakne kuća porodice Radaslić izgrađena 1938. godine, a koja predstavlja jedan od najljepših stambenih objekata u ovom mjestu. Njena fasada obložena bršljenom privlači poglede radoznalih prolaznika, a mnogi zastaju pored nje te se kod njenih stanara interesuju kako da sličnu fasadu prenesu na svoje stambene ili vikend objekte.
