Jedina greška troipogodišnjeg Smaje Ć. iz Hadžića, za čije su ubistvo optuženi majka Ena Lipa i očuh Salih Arnautović, koji su ga fizički i psihički zlostavljali duži period, bila je ta što liči na svoga oca. Zbog toga je mali Smajo brutalno usmrćen 25. februara prošle godine.
Nema zakona
Jedina greška dvogodišnjeg Ajnura S. iz Kaknja bila je ta što je zaplakao. To je bilo dovoljno njegovom očuhu da ga divljački baci na krevet i nanese mu teške povrede
glave od kojih je dječak podlegao 5. novembra ove godine u zeničkoj bolnici. I Nedimu Ahmetoviću iz Teočaka je smetao plač djeteta te je jednogodišnju pastorku Ajlu D. u februaru 2008. godine stisnutim šakama više puta udario po glavi i tijelu. Beba je dobila izljev krvi u mozak, a bilo joj slomljeno i nekoliko rebara te je poslije nekoliko dana provedenih u komi podlegla u tuzlanskoj bolnici.
Bosna i Hercegovina je daleko od prevencije jer nema čak ni potrebne zakone kojima bi se dijete zaštitilo.
Naime, iako postoji više vrsta nasilja koja se provode nad djecom, od fizičkog, psihičkog, seksualnog, ekonomskog iskorištavanja, zanemarivanja i slično, te iako su podaci o zlostavljanju djece, kako u svijetu tako i u BiH, poražavajući, u Strategiji za borbu protiv nasilja nad djecom u BiH 2012.- 2015. Navodi se da u našoj zemlji nema zakona koji su vezani za prevenciju ili dijelova sektorskih zakona kojima se detaljnije uređuju pitanja prevencije.
Odgovornost za zlostavljanje i smrt djece snose direktni počinioci, ali ne I službenici u ustanovama koji su morali znati i spriječiti nasilje nad tom djecom.
Prema podacima koje nam je dostavilo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH o broju djece žrtava nasilja, koji su prikupljeni i objedinjeni od sektora socijalne zaštite Federacije BiH i Distrikta Brčko BiH u 2011. i 2012. godini, 2.844 djece bilo je izloženo nasilju, od čega je 1.308 žrtava dječaka, a 1.536 djevojčica.
Podaci za 2013. i 2014., kako su nam kazali u Ministarstvu, još nisu objedinjeni, bit će tek početkom 2015. godine. Iako smo zatražili podatke i za RS, do zaključenja ovog izdanja "Avaza" Ministarstvo porodice, omladine i sporta RS nije nam ih dostavilo.
Sočivica-Salihbegović: Naš najveći zločin je zlostavljanje djece
- Kada je u pitanju nasilje nad djecom u BiH, postoji više problema. Kao prvo, nemamo objedinjene podatke. Kao drugo, kada se desi ubistvo nekog djeteta u BiH,a koje se moglo spriječiti, svi prebacuju odgovornost na onog drugog. Kao treće, mnogi okreću glavu kada vide nasilje na ulici govoreći da ih se to ne tiče i da nije njihov problem. Svi smo mi odgovorni za smrt svakog djeteta i nasilje se tiče svakoga od nas - kazala je u izjavi za "Avaz" Nerimana Sočivica-Salihbegović, pedagoginja i projekt- asistent u Udruženju humanitarna
organizacija za zaštitu i ostvarivanje prava djeteta "Naša djeca".
Nakon posljednjeg slučaja, odnosno ubistva dječaka Ajnura S. iz Kaknja, reagiralo je Udruženje roditelja maloljetne djece u BiH te zatražilood nadležnih tužilaštava i sudova da u svakom postupku utvrde odgovornost i procesuiraju državne službenike i namještenike koji su znali, ili su morali znati, za dugotrajno zapostavljanje I zlostavljanje djece.
Prava djeteta
- U posljednje vrijeme zasuti smo informacijama o ubistvima djece od najužih članova njihove porodice, I to nakon dužeg perioda njihovog zlostavljanja. Za zlostavljanje su znali svi osim onih koji su to morali I trebali znati, a to su centri za socijalni rad, organi lokalne samouprave, Ministarstvo rada i socijalne politike te druge nadležne institucije - navodi se u saopćenju Udruženja roditelja.
Zatvaranje očiju pred ovakvim zlom, navedeno je u saopćenju, predstavlja akt direktnog saučesništva u ovakvim zločinima, i to s predumišljajem, te iz tog razloga
država mora procesuirati odgovorne državne službenike i namještenike koji ne rade svoj posao savjesno i odgovorno.
Nadležne institucije, lokalna zajednica, komšije I poznanici morali su biti brži i glasniji i u slučaju Smaje Ć., jer da jesu, danas bi ovaj dječak bio živ. Mnoge pogreške A da osim moralne ne postoji ni zakonska odgovornost nadležnih zbog nasilja nad djecom, pokazuju podaci Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu o tome koliko je državnih namještenika doista krivično odgovaralo za smrt nekog djeteta ili nasilje nad djetetom.
- U posljednjih deset godina u ovom tužilaštvu, a po prijavljenim I procesuiranim krivičnim djelima sprečavanje I neizvršavanje mjera za zaštitu maloljetnika, donesene dvije odluke o nepokretanju istrage, i to jedna iz 2006., a druga 2008. godine. Također, jedan predmet iz tekuće godine je trenutno u radu i provjeravaju se navodi iz krivične prijave - kazao je za "Avaz" Alem Hamzić, portparol Tužilaštva KS.
Sočivica-Salihbegović je naglasila da je njihovo u saradnji s drugim udruženjima provelo istraživanje među 1.364 djece, a da podaci koje su dobili pokazuju da su strah i stid glavni uzroci zašto se djeca libe prijaviti nasilje.
- No, mi, odrasli, dužni smo da brinemoo našoj djeci. Svi smo mi krivi za smrt svakog djeteta. I svako neprijavljivanje nas pravi direktnim krivcima za ono što se desi bilo
kojem djetetu u našoj državi. Krivci smo za mnoge pogreške i propuste, ali naš najveći zločin je zlostavljanje djece, negiranje temelja života. Mnoge stvari mogu čekati,
ali djeca ne mogu. Njima ne možemo reći sutra jer oni traže danas - kazala je na kraju Sočivica-Salihbegović.
Seksualna eksploatacija
U prvih šest mjeseci 2014. godine analitičari Evropske mreže centara za sigurniji internet i Međunarodna zajednica online linija za pomoć (INHOPE) analizirali su 587.674 sadržaja koji se odnose na seksualnu eksploataciju djece u svrhu dječije pornografije.
- Šest posto sadržaja seksualnog iskorištavanja djece odnosi se na bebe. Od toga su 39.144 sadržaja imala jedinstvene materijale seksualnog zlostavljanja djece - kazala je za medije predsjednica INHOPE-a Amela Efendić, dodavši da se 81 posto svih sadržaja odnosi na djecu ženskog spola.
Nasilje u 2009. i 2010.
Tokom 2009., prema podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, 1.394 djece bilo izloženo različitoj vrsti nasilja.
U 2010. zabilježen je znatan porast evidentiranih slučajeva nasilja nad djecom od ukupno 5.087, ali pri tome treba naglasiti da su za 2010. Uključeni kompletni podaci za kantone s najvećim brojem stanovnika (Sarajevo i Tuzla).
Oblici nasilja
Prema podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice u BiH, kao najčešći oblik nasilja nad djecom u 2011. i 2012. prevladava ekonomsko zanemarivanje - 820 slučajeva,
psihičko nasilje - 543 slučaja i zanemarivanje - 543 slučaja. Fizičko nasilje evidentno je
u 349 slučajeva, a kombinirano nasilje u 589 slučajeva. Zabrinjavajući je trend nasilja nad djecom do pet godina, koji obuhvata 23 posto evidentiranih slučajeva, te daljnji rast nasilja nad djecom u dobi od šest do 14 godina (47 posto).
VEZANE VIJESTI
DOSJE Ubistvo malog Smaje izvedeno je na podmukao način
