Govoreći da neće dopustiti da živ bude izručen Srbiji, ratni komandant Srebrenice Naser Orić, prema svjedočenju Ćamila Durakovića, pustio je suzu. Zadnji put Orić je plakao u oktobru 2004. godine dok su u haškoj sudnici prikazivani snimci iz ratne Srebrenice u kojoj ljekari bez anestezije operiraju ljude i gdje djeca umiru na rukama svojih roditelja.
Kako u Hagu tako ni u švicarskom pritvoru Orić nije plakao zbog sebe. Čvrsta je to japija. Suza ratnika koju je Orić pustio pripada čovjeku koji je (kao i mnogi od nas) blizu tome da izgubi i posljednju nadu da zaista postoji država za koju je ratovao, da "bik nije važniji od šehida ili heroja", i da će njene vođe i elite učiniti nešto iskreno da ga izvuku iz ponižavajućeg položaja koji je, u suštini, pljuvanje u lice državi BiH i žrtvama.
Jer, utamničeni Orić, kojeg je Hag oslobodio, nije samo krivica Srbije (pa makar nju znamo!) ili licemjernog svijeta koji u nama ionako vidi umiruće Indijance. Za ovo ponižavanje jednako su odgovorni i oni koji se, dok Orić tamnuje, iskreno bore jedino za očuvanje vlasti, umjesto da spase nevinog čovjeka. Za to vrijeme Kosovo snažnom diplomatskom inicijativom oslobađa bivšeg premijera i zapovjednika OVK-a Ramuša Haradinaja, i to sve uz izvinjenje Slovenije, gdje je bio priveden. Osim načelnih izjava, BiH i dalje hladno gleda svog utamničenog komandanta.
A možda nekima u Sarajevu Orić i treba ponižen i zatvoren. Velikom vođi Bakiru Izetbegoviću, recimo, on najbolje služi kao dimna zavjesa dok se muči oko nagomilanih problema u SDA i koaliciji. Dok pumpa patriotske mišice pred masama, Bakir otkazivanjem posjete Tomislavu Nikoliću i sličnim gestovima zapravo Srbiji daje izlaznu varijantu za Orića i 20. godišnjicu Srebrenice, umjesto da šefa susjedne države u Predsjedništvu BiH, u blizini mezara Safeta Zajke i Envera Šehovića, suvereno i državnički pita: "Zašto nam hapsiš građane?!".
Ali, tako to biva u zemlji u kojoj jedan dan heroja Orića slave, drugi dan mu pakuju, pa mu se smiju jer živi od uzgoja ovaca, ili mu otpuštaju suprugu, a onda, uprkos svemu, pred narodom plaču za njim.
Pun je kufer svima naših laži, iluzija i zabluda. Onima koji narod truju stranačkom ideologijom i jeftinim patriotizmom, a važnije su im pločice u kupatilu od cisterni Orićevih suza, možemo samo poručiti: “Dobili ste vlast, štitite građane, gradite državu - ili idite odakle ste i došli”.
