BIH

NIT ČUJE, NIT VIDI, NIT ČITA... Izetbegović kao noj, s glavom u pijesku!

Analiza odnosa DF i SDA i raspleta krize u FBiH

Milan Šutalo /HMS/

8.6.2015

Predsjedništvo Demokratske fronte sredinom tijedna priopćilo je da premijer Federacije Fadil Novalić (SDA) više nema njihovu podršku, te da DF istupa iz vladajuće federalne koalicije.

DF-ovci su poručili SDA i HDZ da parlamentarna većina više ne postoji i da traže nove partnere, a federalnog premijera Novalića pozvali da razriješi njihove ministre u Vladi F BiH.

Odluka „Fronte“ uslijedila je nakon što je Vlada F BiH usvojila Uredbu kojom se nadležnost nad upravljanjem poduzeća s državnim vlasništvom iz nadležnosti resornih ministarstava vraća u nadležnost Vlade F BiH.

Rekacija lidera HDZ BiH Dragana Čovića bila je logična- unatoč kompliciranom mehanizmu prekompozicije vlasti treba tražiti nove partnere, jer se DF od početka ponaša kao opozicija u vlasti.Predložio je da novi partner bude SBB, ali da se razgovara i sa drugim parlamentarnim strankama

No, Izetbegovićev odgovor na Komšićev izazov bio je neočekivan i bez korelacije s novom političkom realnošću: „SDA neće tražiti nove koalicijske partnere, niti će premijer Novalić razriješiti ministre iz DF-a, koji će podržati reformske zakone u Parlamentu, kazao je Izetbegović, optimistično, ali bez pokrića.

Lider SDA ili nije čuo što su DF-ovci odlučili u srijedu, ili je to htio čuti još jednom.

A, oni su mu ponovili, u nedjelju, netom nakon odlaska pape Franje iz Sarajeva, da „pozitivna slika o BiH“ ne bi potrajala ni do ponedjeljka. Pozvali su SDA-ovog premijera Novalića da „preuzme odgovornost i nađe novu većinu u Parlamentu FBiH ili podnese ostavku na tu funkciju“.

„Narandžasti“ su otišli i korak dalje- odlučili su testirati prag tolerancije gluhog Izetbegovića, pa su priopćili, to jest napisali „da je laž i prevara jedino oružje sadašnjeg rukovodstva SDA, da je Kongres na kojem je Izetbegović izabran lažiran, da ta stranka obmanjuje javnost, da SDA onemogućava uspijeh povijesne britansko-njemačke inicijative, uvodi treći ekonomskih entitet“,..

Osim što se pravio da ne čuje kako DF više nije dio vladajuće koalicije, ostaje vidjeti hoće li se Izetbegović praviti i da ne vidi, ili ne zna čitati.

Lider SDA je svijestan suženog manevarskog prostora za prekompoziciju federalne izvršne vlasti, zbog animoziteta koje postoje između njega i lidera SBB-a Fahrudina Radončića, i odluke Kongresa SDP-a da ta stranka ostaje u oporbi i činjenice da je HDZ BiH, vjerojatno, ne bi prihvatio u vlasti, ali i složenog sustava, koji gotovo onemogućava promijenu partnera u vladajućoj većini, kad se ona jednom uspostavi i preuzme vlast. Toga je svijestan i DF, koji je bio Izetbegovićev izbor. Sada kada su unutra oni koriste činjenicu da ih se teško može zamjeniti, pa po lideru SDA i njegovoj stranci pucaju iz svih oružja.

Ako, poučen iskustvom neuspijelog pokušaja lidera SDP-a Zlatka Lagumdžije da izbaci SDA iz vlasti i rekonstruira nezakonitu Platformašku vladu, želi izbjeći taj scenarij, otvara se pitanje je li riješenje imati oporbu u vlasti, koja će koristiti benefite vlasti, a opstruirati vlast? Je li riješenje imati Federalnu vladu, bez parlamentarne većine, ili Vladu koja treba osiguravati parlamentarnu većinu, ad hoc, za svaki zakon koji dođe u Parlament. Vladu, koja, na prvoj narednoj sjednici parlamenta može biti i formalno srušena, jer bez DF-a nema nadpolovičnu većinu.

S takvom vladom ni SDA, ni HDZ ne mogu ispuniti  ništa što su biračima obećali.

Izetbegović bi trebao biti svjestan da se zabijanjem glave u pijesak kriza vlasti neće riješiti. Umjesto izigravanja gluhog i slijepog političara, lideru SDA odluka DF-a trebala bi biti „alarm za uzbunu“, za žurne razgovore s drugim, sada oporbenim, strankama u Federalnom parlamentu, kako bi istražio njihov interes da u vlasti zamjene DF. Također, bi trebao žurno razgovarati i s liderom DF-a Željkom Komšićem kako bi saznao planiraju li se kadrovi te stranke povući sa svojih dužnosti i time olakšati rekonstrukciju Federalne uzvršne vlasti.  Na kraju bi trebao istražiti i mogućnosti otklanjanja barijera za rekostrukciju Vlade. Time bi, svojim biračima i javnosti, pokazao da je odgovoran političar – lider, a ne izgubljen, u vremenu i prostoru.