Hoyt Brian Yee, zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara, dao je u svom uredu u Stejt departmentu u Vašingtonu ekskluzivni intervju za “Dnevni avaz”. Ji je, između ostalog, odgovorio uz koje uvjete Vašington podržava britansko-njemačku i EU inicijativu za BiH te kako naša država može postati članica NATO-a, uz neke dodatno povoljnosti.

Naglasio je da se na ovogodišnji napredak BiH u provođenju traženih reformi u Vašingtonu gleda kao na ključni period u postdejtonskoj historiji zemlje. Kada je riječ o Srebrenici, rekao je da se tamo dogodio genocid, koji niko ozbiljan ne dovodi u sumnju, osim onih koji su odlučili namjerno negirati karakter ovog zvjerskog zločina.

Ovaj karijerni američki diplomata službovao je u Evropi, Aziji i na Karibima. Bio je i jedan od vodećih ljudi u kabinetu generalnog sekretara NATO-a Havijera Solane (Javier), kada je Alijansa 1999. zbog Kosova vojno intervenirala u Srbiji i Crnoj Gori.

Bez naslovnica

 Već dugo Bosne i Hercegovine nema na naslovnim stranicama u SAD, što, naravno, ne znači da Bosne nema u srcima Amerikanaca i na dnevnom redu Obamine administracije. Koliko se uopće govori o BiH u zvaničnim krugovima u Vašingtonu?

- Želim vas i sve vaše kolege uvjeriti da Bosna i Hercegovina ostaje veoma važna za SAD, za Stejt department, kao zemlja koja je prošla dosta toga kroz teško vrijeme i kao zemlja prema kojoj mi gajimo veliko prijateljstvo. To je zemlja koja treba podršku međunarodne zajednice, uključujući i SAD, kako bi ostvarila ciljeve koje skupa dijelimo.

Možda vaše zemlje nema u novinskim naslovima, možda to nije prva stvar o kojoj naše najviše vodstvo, predsjednik i državni tajnik, govore ili daju intervjue, ali možete biti uvjereni da ima mnogo ljudi upravo ovdje u Stejt departmentu, u Pentagonu (američko ministarstvo odbrane) i Bijeloj kući koji još misle o BiH – o tome kako skupa sa EU mi možemo biti još efektniji u pomaganju vašoj zemlji.

Ipak, doima se da su SAD prepustile BiH samo Evropljanima, čemu bi dokaz mogla biti i ova posljednja EU - britansko-njemačka inicijativa? Podržava li Vašington tu inicijativu?

- Kada pitate o toj inicijativi, mi vjerujemo, i to posebno uz 20. godišnjicu Dejtonskog sporazuma, da je neophodno ojačati napor ka reformama, a to je zajednički napor. Naravno, narodi BiH i njihovi izabrani lideri trebaju predvoditi reformski proces, jer oni su ti koji trebaju donositi odluke. No, isto tako je važno i da međunarodna zajednica osigura pomoć, savjet, ohrabrenje, jer to je potrebno da BiH donese važne odluke, specijalno kada su to teške odluke. Mi ćemo, kao što smo to činili od potpisivanja, pa i prije Dejtona, raditi na tome, počev s našom ambasadom na terenu, preko naših diplomata u Vašingtonu i u regiji. Kroz osmišljavanje plana, kao što je inicijativa EU, na implementaciji radimo veoma blisko s vašim zvaničnicima, diplomatima i EU te državama koje su zainteresirane za uspjeh BiH. Naša podrška toj inicijativi sadržana je primarno u pružanju ohrabrenja, savjeta, tehničke i materijalne pomoći kada je to neophodno, da bi se osiguralo da proces krene naprijed.

Mi smo uvjereni da je ovo ključna godina, važna prilika, ne samo zbog 20. godišnjice Dejtona nego zato što je BiH nedavno imala izbore i zato što izgleda da za to postoji atmosfera, uključujući i ono što su uradili građani u februaru prošle godine kada su izrazili svoje nezadovoljstvo uvjetima u kojima se BiH našla. To je i zato što znamo da ćete naredne godine imati općinske izbore.

Zbog svih tih faktora koje imamo, ove godine, uz povećanu pažnju zbog godišnjica Dejtona i masakra u Srebrenici, EU, SAD i sve ostale zemlje koje imaju interesa za uspjeh radit će skupa s novim bh. vodstvom na usaglašavanju i implementiranju traženih reformi.

Nema poređenja

Naredne sedmice u Vašingtonu će boravit premjer Srbije Aleksandar Vučić, ostajući ovdje, kako je najavljeno, čak pet dana. Znači li to da se Srbiji, zbog situacije u Ukrajini i sve većeg utjecaja Rusije u regionu, ipak daje više važnosti nego BiH, naprimjer?

- Kao što znate, svaka zemlja na zapadnom Balkanu na različitom je nivou u svom integracionom procesu sa EU ili sa NATO-om. Nemoguće je upoređivati diplomatske napore jedne zemlje i njen reformski status s ostalima. Na neki način, nije ni poželjno isticati ko je ispred ostalih, ili ko to radi bolje. No, moguće je to sagledati u smislu njihovog specifičnog mjesta prema procesu integriranja u EU. Naprimjer, znamo da je Srbija započela pregovore o pristupu sa EU.

Crna Gora kompletirala je brojna poglavlja o svom pristupu u tim pregovorima. Albanija je već kandidat za članstvo u EU. To su specifični koraci koje su zemlje regiona napravile, kao što je i BiH aktivirala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Tako da su sve zemlje u regionu na različitoj poziciji i ja ne bih uspoređivao individualne korake, diplomatske susrete ili dogovore, čak i kao znak gdje te zemlje stoje na svom putu.

Ono što bih rekao jeste da se političari u BiH trebaju fokusirati na dogovor o setu reformi koje bi im dozvolile da prijeđu na sljedeću fazu integracije sa EU.

Shvatamo da su vlade u BiH formirane tek nedavno, u martu, pa razumijemo da je to tek kratak period, ali to ne znači da ostatak svijeta miruje, jer svijet nastavlja ići dalje. Tako da bh. politički lideri trebaju nadoknaditi ovo izgubljeno vrijeme.

 Je li to razlog što se političkim prvacima iz BiH još ne otvaraju vrata, slično kao Vučiću, ovdje u Vašingtonu?

- Ja mislim da oni za sada trebaju ostati u Sarajevu, u BiH, i nastaviti da rade sa svojim političkim kolegama u donošenju odluka s kojim će reformama oni ići dalje i kakvu će vrstu pomoći trebati od međunarodne zajednice. Sigurno će doći to vrijeme i bit ću radostan da liderima BiH zaželim dobrodošlicu ovdje u Vašingtonu. Nadam se da će oni posjetiti i ostale glavne gradove u Evropi i drugdje. Ali, njihov prioritet treba biti unapređivanje reformske agende. To se neće dogoditi u Vašingtonu, već prije svega u BiH.

Jasan odgovor

Svjedočili ste u Kongresu kako približavanje balkanskih zemalja euroatlantskim integracijama Rusija smatra “provokacijom”. To je za “Avaz” izjavio i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. A sada i ruski diplomati u UN-u otvoreno govore da se Moskva protivi članstvu BiH u euroatlantskim integracijama, jer, kako kažu, za Bosnu “ima i alternativa”. Kako gledate na taj ruski stav?

- Prije svega, hvala vam što ste to pitali ministra Lavrova. To je dobro pitanje i mislim da ste dobili jasan odgovor i indikaciju ruskih pogleda. Prvo, valja reći da je Rusija odigrala važnu ulogu u BiH i veoma se jasno izjasnila da podržava BiH u njenoj suverenosti i teritorijalnom integritetu. Ona podržava i Dejtonski ugovor i članica je Vijeća za implementaciju mira. Rusija je odigrala i konstruktivnu ulogu na Balkanu, kao i u BiH, pa se nadamo da će tako i nastaviti.

Ona ima pravo na svoje mišljenje, jer svaka zemlja ima to pravo. Ali, nijedna zemlja nema veto u odnosu na pravo druge zemlje da odluči s kojim se institucijama, savezima, organizacijama ta zemlja može udružiti. Znači, ako BiH odluči da hoće da se pridruži EU kroz volju svog naroda i njenih izabranih predstavnika, onda joj treba dozvoliti da nastavi s tim.

Ostale zemlje mogu izraziti svoje mišljenje, je li to pravi ili pogrešan put, ali nijednoj zemlji nije dozvoljeno da stavi veto na to. Naše je mišljenje, dakle, da Rusija niti bilo koja druga zemlja nema pravo da spriječi Bosnu i Hercegovinu u njenim aspiracijama, da radi na tome i konačno dobije pristupnicu za EU i, ako to odluči, i za NATO.

I državni sekretar Džon Keri (John Kerry) upozorio je da su zemlje u okruženju “na liniji vatre” zbog te ruske politike i utjecaja na Balkanu. Koliko je realno opasan takav ruski utjecaj u Bosni i Srbiji?

- Mislim da je jasno da državni sekretar Keri nije govorio o nekoj vojnoj “liniji vatre” ili o riziku u smislu sigurnosti. Ono na šta se on pozvao je interes Rusije da uveća svoj utjecaj na zapadnom Balkanu, što sigurno nije tajna. Mnoge zemlje željele bi uvećati svoj interes i svoje veze u trgovini, političke i ekonomske konekcije na zapadnom Balkanu. To je područje rasta i to će biti veoma značajno, kao mnogo veći dio evropskog ekonomskog uspjeha i važno tržište.

To će se dogoditi kada to područje bude moglo dostići nivo u kojem će sve zemlje zapadnog Balkana biti integrirane u euroatlantske institucije i kada njihove privrede budu bazirane na tržištu i ekonomiji vođenoj privatnim sektorom umjesto vladom. Ali, do tada, zemlje u tom regionu ostaju ranjive. Osjetljive su na pritiske, naprimjer na veću ovisnost o energiji. Ako BiH nastavi biti pretjerano ovisna o Rusiji za svoju naftu i plin, i ne samo BiH nego i druge zemlje u regionu, onda su one predmet pritiska, čak i manipulacija.

Nemam dokaza niti informacija da je BiH u nekoj vrsti bliske opasnosti od te vrste pritiska, ali mi moramo biti budni. Mi kao prijatelj BiH želimo osigurati da je ta zemlja sigurna najviše što se može. I to ne samo u smislu odbrane nego u oblasti ekonomije. Otuda, bilo koji politički pritisak na BiH, njenu vladu i njene ljude sputava realizaciju njenih legitimnih ciljeva i to mora biti spriječeno.

Mi kao međunarodna zajednica trebamo osigurati da BiH bude data šansa da dosegne isti nivo sigurnosti kao i druge zemlje u Evropi. Ljudi u BiH zaslužuju budućnost u kojoj će njihova djeca biti u mogućnosti da idu u dobre škole, a ne da idu u druge dijelove Evrope da bi se tamo obrazovali. Oni i njihova djeca trebaju imati dobre poslove u BiH, a ne da moraju ići u zapadnu Evropu da bi ih tamo našli.

Da bi se to dogodilo, vjerujemo da se BiH treba integrirati i postati dio EU. Mislimo i da bi članstvo u NATO-u, također, bila dobra ideja. Ali, to je odluka koju BiH treba donijeti.

Je li bh. članstvo u NATO-u uopće moguće staviti u takav kontekst, kada predsjedavajući Predsjedništva Mladen Ivanić kaže da BiH treba sačekati Srbiju da uđe u zapadnu vojnu alijansu, iako znamo za srpski sentiment u tom pogledu?

- Vidite, ja ne mogu govoriti u ime predsjednika Ivanića. Ono što mogu reći, prvo, za BiH je važno da ide naprijed korak po korak. Dakle, sljedeći korak za BiH u NATO kontekstu je da se aktivira Akcioni plan za članstvo (MAP – Membership Action Plan). I u postizanju tog cilja BiH je veoma blizu.

Zar međunarodna zajednica ne može biti fleksibilnija prema Bosni, upravo zbog minulog rata, i kada je riječ o NATO-u, pokazati više popustljivosti, jer ta fleksibilnost je ranije pokazana prema Hrvatskoj, recimo?

- Jedna takva odluka o aktiviranju MAP-a ili koraku izvan toga bila bi odluka koju donosi svih 28 zemalja saveznica. Ne može o tome odlučiti samo jedan saveznik. Ali, ono što mogu reći jeste da vi imate ogromnu podršku ne samo od SAD nego od većine saveznika da se krene dalje prema MAP-u i, ako zemlja to želi, da ide dalje. Postoji ta potpora, tako da, ako BiH napravi značajan napredak i prema tom cilju, registraciji vlasništva nekretnina, mislim da ćete naići na razumijevanje.

Ali, ono što se treba dogoditi jeste da svi lideri počnu ozbiljno raditi na procesu registracije, jer to nije težak proces. To traži političku volju i to je ono što NATO, prema mojoj procjeni, traži od BiH: jasan znak da zemlja, ne samo jedan entitet ili jedna politička partija nego država, želi krenuti u tom pravcu. Kada to bude jasno, mislim da ćete naći na mnogo razumijevanja.

Tražimo pravdu

 Kada je riječ o 20. godišnjici genocida u Srebrenici, koji je u Haškom tribunalu tako i označen, šta se povodom ove tužne godišnjice planira u Vašingtonu? Kakva vrsta podsjećanja i komemoracije?

- Mi vjerujemo da je važno obilježiti ovu godišnjicu, da se prisjetimo žrtava, da obnovimo našu posvećenost da bismo osigurali da se takvo zvjerstvo i takav genocid ne dogodi u Evropi ili bilo gdje drugo ikada više.

To će, isto tako, biti prilika da obnovimo našu opredijeljenost da se oni koji su odgovorni za ovaj genocid, ili su ga pomagali, suoče s odgovornošću za to. Ili, drugim riječima, da uradimo sve što je moguće da vidimo da je pravda zadovoljena. Rekao bih da je to isto tako važno, s našeg, dakle gledišta SAD, za fokusiranje naše pažnje kako bi godišnjica  Srebrenice bila iskorištena za obnavljanje naše usmjerenosti i privrženosti pogledu unaprijed. Naravno, ne treba zaboraviti šta se dogodilo ni na žrtve i lekcije koje smo naučili u Srebrenici, ali te lekcije treba iscrtati kao našu obavezu da osiguramo da nam to što nije zaboravljeno pomogne da uradimo potrebne stvari.

A šta ćemo s onima koji još negiraju genocid u Srebrenici, kao Milorad Dodik? Koja je poruka tim negatorima te šta treba još učiniti da se krene ka većem stepenu pomirenja, znajući da je policija RS proteklih dana bila u pravom “lovu na ljude”, uglavnom povratnike u manji bh. entitet, koristeći kontekst borbe protiv nasilnog ekstremizma kao opravdanje za zaplašivanje u toj, inače ranjivoj sredini istočne Bosne gdje se genocid i dogodio?

- Mislim da, zaista, nema ozbiljne debate o tome je li u Srebrenici bio genocid ili ne. To je pitanje riješeno. Možda postoji nekoliko pojedinaca koji bi to osporili, ali mislim da to, zaista, među ozbiljnim ljudima nije otvoreno pitanje.

Neko može raspravljati koje su to okolnosti dovele do genocida ili ko je u konačnici bio odgovoran, ali bez obzira na to, Srebrenica u tom smislu nije sporno pitanje za raspravu u očima svih ljudi koje poznajem i koji rade na tome.

Izmjene Ustava bit će neophodne!

 Šta se treba popraviti u Dejtonskom sporazumu, jer mnogi govore da je upravo u njemu barem djelimično uporište onima koji bi da zadrže status quo u BiH?

- To je, svakako, dio duže diskusije. Prije svega, rekao bih da mi podržavamo inicijativu EU koja je poduzeta u provođenju socioekonomskih reformi. Ona neće zahtijevati, barem ne teoretski, promjene Dejtonskog ustava. Mi podržavamo tu inicijativu, ali na bazi tog razumijevanja da će reformski proces zemlju radije prije nego kasnije uputiti ka više institucionalnih reformi, koje će poboljšati funkcionalnost političkog sistema u Bosni i Hercegovini.

Prema mom viđenju, to će, ipak, zahtijevati i promjene u Ustavu. Ustvari, EU je rekla da, prije nego što BiH postane njenom članicom, zemlja mora primijeniti odluku Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u slučaju „Sejdić-Finci“...

 Zar to nije odloženo nastranu – na neodređeno vrijeme?

- To je potisnuto za kasnije u procesu, ali nije zaboravljeno, i to treba biti riješeno u svoje vrijeme. Ne želim ulaziti u detalje, ali hoću reći da ima stvari koje trebaju biti razriješene, bilo da se radi o Ustavu ili zakonima u BiH.

Moraju postojati reforme koje će omogućiti vladi da donosi odluke na efikasan način. To uključuje i određenu količinu proceduralnih reformi. Naprimjer, umanjiti više nivoa vlade, jer to je, s gledišta efikasnosti, preglomazno. Ali, u smislu donošenja odluka, posebno teških odluka, mora doći do poboljšanja, tako da politički sistem funkcionira.

Izbori svake dvije godine nisu najbolje rješenje

- Ohrabrio bih Bosnu i Hercegovinu da poduzme reforme koje će poboljšati efikasnost rada političkog sistema, kao naprimjer one u okviru izbornog ciklusa. Sada imate izbore svake dvije godine, što je možda neizbježno. Ali, ako se partije suočavaju s izborima svake dvije godine, to svakako nije najefikasniji način da se dirigira važnim poslom kako bi BiH mogla donijeti značajne odluke i provesti važne reforme - kaže Ji.

Dijelimo dio krivice za ono što se desilo u Srebrenici

- Ono što se dogodilo u Srebrenici uistinu bi trebalo usredsrijediti našu pažnju na taj užasavajući događaj, za koji i mi u međunarodnoj zajednici dijelimo jedan dio odgovornosti. Govorim o tome da mi možda nismo učinili sve što smo mogli da to spriječimo, ali sada dijelimo zajedničku odgovornost da osiguramo da se to više ne dogodi.

Kada gledate u to što međunarodna zajednica zajedno sa BiH može učiniti da budemo sigurni da se to neće dogoditi opet, onda mislim da mi u SAD jasno prepoznajemo važnost tih reformi o kojima govorimo mnogo godina.

To je ta vrsta reformi koja će dozvoliti da država funkcionira na način kako su to osnivači i potpisnici Dejtonskog sporazuma imali na umu. Te reforme učinit će da bude mnogo manje vjerovatno da se konflikt dogodi u budućnosti, tamo gdje bi organizirani kriminal i ekstremizam cvjetali - ističe američki dužnosnik.

Vi ovdje govorite o rješavanju samog korijena problema, zar ne?

- Da, to nam može pomoći u rješavanju “korijena problema”, veoma dobro rečeno.