SPORT

Svijet u strahu nakon sve više smrtnih slučajeva

TRAGEDIJE Fudbal oduzima sve više mladih života

Autor:H. KLAČAR

27.5.2015

Iako će moderna medicina o današnjem profesionalnom sportu u kojem svi trče za milionima reći kako je on sve samo ne zdrav, prvi zabilježeni slučaj smrti fudbalera na utakmici datira još iz pretprošlog stoljeća, tačnije 13. januara 1889. godine. 

Riječ je o Englezu Vilijamu Kroperu (William Cropper) koji je život od malih nogu posvetio sportu. Ujutro je igrao kriket, a već popodne trčao za fudbalskom loptom. Šest godina proveo je igrajući za Derbi kaunti, da bi potom prešao u ambiciozni Stevli. 

Inficirana rana 

Kobnog dana njegov klub igrao je protiv Grimbzbi tauna i već u 15. minuti dogodila se tragedija. U žaru borbe protivnički igrač koljenom je naleti na Kropera i udario ga u stomak, nakon čega je u velikim bolovima pao na tlo. 

No, Kroper se pridigao i susret je nastavljen. Dan poslije došao je na trening, osjetio veliku bol u stomaku i ubrzo umro u naručju svojih saigrača. 

Ustanovljeno je da se radilo o unutrašnjem krvarenju usljed pucanja crijeva. Imao je 26 godina. Tadašnja medicina nije mogla reagirati na pravi način.

Tih godina živote na fudbalskim terenima izgubili su i igrač Sent Mirena Džejms Danlop (James Dunlop), fudbaler Lafboroa Džejms Logan (James), Arsenalov Džo Pauel (Joe), kao i Džejms Kolins (James Colins) iz Šepi junajteda. 

Za današnje pojmove šokantna smrt desila se igraču Mančester sitija Dejvidu Džonsu (David Jones) 27. avgusta 1902. godine.

Nesretni Džons je na treningu svoje ekipe pao uz aut-liniju i posjekao koljeno na komadić stakla. 

U narednim danima rana se inficirala, dobio je trovanje krvi i doktori mu više nisu mogli pomoći. Umro je nekoliko dana kasnije.

Prvi zabilježeni slučaj smrti od srčanog udara desio se 8. aprila 1906. kada se na utakmici Lidsa i Barnlija srušio Dejvid Vilson (David Wilson). Uprkos upozorenjima klupskih ljekara kako ima problema sa srcem, Vilson je bio veliki zaljubljenik u fudbal i nije želio prekinuti karijeru. Usljed velikog napora njegovo tijelo više nije moglo izdržati.

Užasnu i bolnu smrt doživio je Islanđanin Jon Kristensen (Christensen), golman Valura, na kojeg je 13. juna 1933. brutalno nasrnuo napadač Rejkjavika. 

Čuvar mreže je pri istrčavanju u punoj snazi udaren kopačkom u glavu. Odmah je hospitaliziran, ali je nakon četiri dana podlegao teškim povredama glave.

Od 1951. do 1973. nekoliko igrača je kolabiralo i preminulo na terenu od posljedica prestanka rada srca. Najpoznatiji su slučajevi fudbalera Džona Kirkbaja (John Kirkby), Rumuna Konstantina Tabarčea, Makedonca Nikole Mantova i Portugalca Pavaoa.

Strašnu nesreću 23. septembra 1984. godine doživio je danski golman Erik Jongbloed, kojeg je u jednoj prijateljskoj utakmici u Amsterdamu, dok je stajao nedaleko od gola, udario grom. Umro je na licu mjesta. 

Prava pošast među fudbalerima počela je početkom 90-ih godina 20. stoljeća pojavom višemilionskih transfera. Od igrača je počelo da se traži sve više i više, a da se pri tome uopće nije obaziralo na opasnost po njihovo zdravlje.

Na taj su način živote izgubili igrač Jork sitija Dejvid Longharst (Longhurst), potom Majkl Klajn (Michael Klein) iz Bajern Urdigena, Tunižanin Hedi Berkhisa, Nijemac Aksel Juptner (Axel) i mnogi drugi.

Jedna od najvećih zvijezda kamerunske reprezentacije s početka ovog milenija Mark-Vivijen Foe (Marc Vivien Foe) umro je 26. juna 2003. godine tokom polufinalne utakmice Kupa konfederacija između njegovog Kameruna i Kolumbije. 

Foe je kolabirao tokom utakmice, brzo je prebačen u bolnicu, ali je nedugo nakon toga preminuo. Nakon obdukcije ustanovljeno je da je uzrok smrti bila hipertrofična kardiomiopatija.

Samo pola godine poslije svijet je šokirao videosnimak na kojem se na utakmici portugalskog prvenstva između Benfike i Vitorije kao pokošen srušio mađarski fudbaler Mikloš Feher (Miklos).

Tužnih vijesti bilo je i iz naše zemlje. Naime, 27. marta 2007. mladi fudbaler Širokog Brijega Ivan Karačić preminuo je na treningu od srčanog udara, a tačno pet mjeseci nakon toga stigao je novi šok iz Španije. 

Fudbaler Sevilje i povremeni reprezentativac „Furije" Antonio Puerta nekoliko puta je kolabirao tokom prvoligaške utakmice protiv Hetafea.

Iznesen je s terena i prebačen u bolnicu, gdje su mu ljekari pružili odgovarajuću pomoć. I kad su pomislili kako je ono najgore prošlo, Puerta je u bolnici doživio još jedan srčani udar koji je bio koban.

U žaru borbe

Stravična tragedija dogodila se i u Zadru 2008. godine. Na stadionu Stanovi 24-godišnji fudbaler domaćih Hrvoje Ćustić, na utakmici protiv Cibalije, pao je u žaru borbe i udario glavom u zaštitni zid koji se nalazio samo tri metra od terena. Šest dana trajala je borba za njegov život, ali je mladić, nažalost, preminuo.

Jedan od posljednjih smrtnih slučajeva zabilježen je 14. aprila 2012. Fudbaler Livorna Pjermario Morosini (Piermario) u 31. minuti susreta Serije B protiv Peskare srušio se na teren. Umro je od posljedica prestanka rada srca na putu do bolnice Santo Spirito.

Fudbaler belgijskog niželigaša Vilrijk-Beršota Tim Niko podlegao je 11. ovog mjeseca od posljedica srčanog udara. Ovo je drugi nesretan slučaj u belgijskom fudbalu u posljednjih 30 dana, nakon što je krajem aprila igrač Lokerena Gregori Mertens (Gregory) preminuo u bolnici nakon što je, također, doživio srčani udar na utakmici.

Najnovija tragedija dolazi iz Argentine. Fudbaler Atletiko Parane Kristijan Gomez (Christian) preminuo je tokom utakmice s Boka junidosom. Gomez se tokom meča argentinske Primere B onesvijestio pa mu je na terenu ukazivana pomoć, zatim je prevezen u lokalnu bolnicu, u kojoj su ljekari samo mogli konstatirati smrt. Gomez je imao 27 godina.

Nekoliko dana ranije, defanzivac San Martina de Burkazo Emanuel Ortega umro je u bolnici od posljedica povrede glave. Ortega je glavom udario u betonski zid.

Tuga u Splitu

Prvi slučaj zabilježen izvan Velike Britanije dogodio se u susjednoj Hrvatskoj, tačnije u Splitu. Riječ je o igraču Hajduka Nikoli Gizdiću, jednom od najboljih fudbalera tog vremena, koji je prvi u historiji splitskog kluba postigao više od 100 golova. 

Bolovao je od tuberkuloze, a 22. maja 1921. odlučio je igrati protiv velikog rivala, zagrebačkog Građanskog. Gosti su nakon prvog dijela vodili 1:0, a onda je ušao upravo Gizdić i sa dva pogotka donio pobjedu svom timu. Nedugo nakon susreta srušio se i preminuo.