​Slučaj umirovljenog kapetana Vojske Srbije Dragomira Grujovića, protiv kojeg je ovih dana u Sloveniji podignuta optužnica za ratni zločin i pokušaj ubojstva, otvara stara pitanja o tome što je u ratu dopušteno, a što nije, te otkriva različitost gledanja na rat za samostalnost Slovenije 1991. u Ljubljani i Beogradu, prenose slovenski mediji.

Grujović je optužen za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i za pokušaj ubojstva pretpostavljenog časnika tadašnje JNA, Slovenca koji je u ratu za Sloveniju prilikom raspada Jugoslavije prešao na stranu tadašnje teritorijalne obrane.

Sve se dogodilo u velikom skladištu eksplozivnih sredstava u Mokronogu kraj Novog Mesta 29. lipnja 1991., kad je Grujović, tada niži oficir JNA, spriječio da se taj objekt preda teritorijalnoj obrani, a zapovjednika skladišta i svojeg pretpostavljenog Branimira Furlana, danas brigadira slovenske vojske na privremenoj dužnosti u stožeru NATO saveza, pokušao ubiti. Na Furlana je tri puta pucao iz vatrenog oružja u pokušaju da spriječi predaju skladišta, odnosno prijelaz na drugu stranu po pozivu tadašnjeg slovenskog predsjednika Milana Kučana. Grujović je nakon toga preuzeo zapovjedništvo nad objektom i 60-ak ročnika, a teritorijalnoj obrani Slovenije zaprijetio da će "pola Slovenije dići u zrak" eksplozijom 7 milijuna litara goriva ako mu se približe, zbog čega je šira okolica morala biti evakuirana.

Kako navode slovenski i srbijanski mediji, Grujović se najprije začudio da su slovenske vlasti, kojima je sve ove godine bio nedostupan, uspjele doći do njegove adrese, a onda je slovenskom sudu uputio odgovor u kojemu se pozvao na ugovor dviju država o pravnoj pomoći. Ujedno je zatražio da mu se optužnica prevede na materinji jezik jer slovenski, kako navodi, ne razumije, pa se o predmetu ne može izjasniti.