Ostalo je još svega dvije sedmice do historijskih parlamentarnih izbora u Turskoj. Tenzije i dalje rastu. Neki kritičari turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana strahuju kako će se on ilegalnim sredstvima pobrinuti da obezbijedi pobjedu svoje AKP partije, piše u svom vikend izdanju New York Times.

Kritičari, također, smatraju da bi takva svirepa manipulacija političkim procesima predstavljala kobnu grešku i dalje slabljenje već oslabljene državne demokratije.

Nakon što je duže od deceniju ojačavao svoju poziciju, Erdogan je došao nadomak ostvarenja svog sna da u zemaljski Ustav unese promjene koje bi ulogu predsjednika Turske stavile iznad one koju obnaša premijer, odnosno da predsjednik Turske ima apsolutnu političku moć. Kako bi se takav prijedlog ustavnih promjena našao na referendumu, Erdoganova AKP partija mora osvojiti 330 mjesta u državnom parlamentu, na izborima zakazanim za 7. juni.

Na prošlim parlamentarnim izborima, održanim 2011. godine, Erdoganova partija osvojila je svega 326 mjesta, a prema istraživanju, koje je nedavno provela jedna agencija, podrška građana AKP-u je u znatnom padu.

Poznato je da Erdogan dugo vremena zastrašuje i upliće se u rad turskih medija, a najnoviji alarm za uzbunu upalio se zbog tužbi upućenih protiv urednika lista i portala Hurriyet Daily News zbog naslova koji se nije svidio Erdoganu.

Naime, tužilac u Ankari pozvao je danas da se zabrani emitovanje za nekoliko opozicionih medija povezanih sa imamom Fethullahom Gulenom, bivšim Erdoganovim saveznikom, koji se sada nalazi u izgnanstvu u SAD-u, bar sudeći prema izvještaju Reportera bez granica.

Pojedini novinari vjeruju da turska Vlada nastoji da upotrijebi sve kako bi ugasili Hurriyet i Zaman - dva glavna nezavisna medija u Turskoj, te da pred skorašnje parlamentarne izbore zaplijeni njihovu imovinu.

Međutim, nisu jedino novinari zabrinuti zbog toga. Prošlog četvrtka, vodeći radnički sindikati izrazili su zabrinutost zbog sigurnosti izbora u junu, navodeći da je AKP partija, u želji za pobjedom, mobilizovala sve državne institucije u svoju korist, te da tokom predizbornih skupova opoziciju nastoji prikazati kao "neprijatelja".

Iako se Turska i u prošlosti suočavala sa oštrim političkim kampanjama, ova koja predstoji naročito je opasna, a prisutan je porast straha.

Erdogan se sve više protivi medijima koji mu nisu pristrasni.

SAD i ostali turski NATO saveznici trebali bi ga odvratiti od ovakvog destruktivnog ponašanja.