Da "bosanskom loncu" zaista vrlo malo treba da prekipi, ovdašnja javnost se mogla uvjeriti u dva događaja koja su se paralelno zbila u petak. Naime, dok je u Banjoj Luci policija hapsila Sejfudina Tokića zbog isticanja zastave s ljiljanima, u Mostaru se desilo nacionalističko divljanje mostarskih maturanata, koje je moglo izazvati ozbiljan međunacionalni incident.

Samo ova dva događaja bila su dovoljna da se tinjajuća vatra pretvori u ogroman požar, budući da je događaju u Banjoj Luci, na tlu RS, prethodilo hapšenje bošnjačkih povratnika osumnjičenih za terorističke aktivnosti. Na kraju su od 32 privedene osobe u pritvoru zadržane samo dvije.

S pravom se treba postaviti pitanje kome trebaju nacionalne tenzije u osiromašenoj državi, koja je dovedena na rub ekonomske propasti, u situaciji bez perspektive za brze i velike promjene.

S pravom, onda, treba posumnjati da se ovakvi, naizgled nepovezani događaji u Mostaru i Banjoj Luci nisu tek tako desili te da koriste istim onim nacionalističkim i elitističkim centrima moći koji su pod plaštom očuvanja "nacionalnih interesa" gurnuli BiH u ambis.

Ni ekonomski krah koji nam prijeti, ni siromaštvo koje nezaustavljivo raste, ni alarmantan broj mladih koji napuštaju državu, kao ni korupcija koja ovo društvo izjeda poput termita ne mogu biti dovoljan razlog da skrenu s kursa kojeg se čvrsto drže.

A on se odnosi na konstantno skretanje pažnje s pravih problema koji tište običnog čovjeka u BiH. To su posao, životni standard, sigurnost i perspektiva. Sve to nedostaje običnom čovjeku u BiH.

Ali zato svakodnevno ima agitatorske parole o očuvanju RS, hrvatskih, srpskih i bošnjačkih interesa. Svakodnevno se nasluša o "njihovim nastojanjima protiv nas", i obrnuto. I to će trajati sve dok običan čovjek ne kaže dosta.