Kada je prošlog ljeta u Budaku kod Srebrenice, nadomak Memorijalnog centra Potočari, na privatnom zemljištu Dušana Ilića otvorena inat-crkva, na parceli ubijenog Nurije Omića, gdje se nalazila masovna grobnica, nasut je tucanik, postavljen šator i igralo se kolo.
Posjedovni list
- Nakon otkrivanja masovne grobnice 2006. na jednom dijelu parcele mog oca, kontaktirali su me predstavnici Instituta za nestale osobe BiH i tražili moje odobrenje za rad na grobnici, jer sam jedina preživjela muška glava u porodici. Nadao sam se da će u toj grobnici biti moj otac i trojica braće. Pet godina kasnije izvadio sam posjedovni list i vidio da je u općinskom katastru neko parcelu uknjižio na Šumsko gazdinstvo "Drina" iz Srebrenice, a parcela ispod puta vodi se na mom ocu - pojašnjava Abdurahman Omić, uposlenik općinske administracije Srebrenica.
Prije rata Nurija je dozvolio da put za selo presiječe njihovu njivu. To su znali njegovi susjedi Dušan Ilić, Redžep Alić i Mujo Selimović, koji su s njim graničili.
Kada su službenici Odjela za prostorne i stambeno-komunalne poslove izašli na teren da susjednu njivu Dušana Ilića odrede za lokaciju crkve, bili su pozvani Abdurahman Omić i Dušan Ilić.
Amanet sinovima
- Pitao sam Ilića kako je moguće da ŠG „Drina" ima vlasništvo nad njivom mog oca, a on mi je kazao da će, gdje god treba, svjedočiti da je to Nurijina njiva. Dušan je umro ne dočekavši otvorenje crkve, ali vjerujem da je sinovima ostavio u amanet da posvjedoče da je to njiva mog oca - navodi Omić.
Parcelacija zemljišta
Omić je srebreničkom katastru podnio zahtjev za izdavanje posjedovnog lista i skice, kada su mu potvrdili da parcela s gornje strane puta, na kojoj je nađena masovna grobnica, pripada ŠG "Drina", a drugi dio parcele ispod puta Nuriji Omiću.
- Nakon toga obavijestili su me da će me pozvati kada bude parcelacija zemljišta između SG „Drina" i crkvene općine Srebrenica. Odmah mi je postalo jasno na koji se način širi crkvena avlija za šatore i veselje na njivi gdje je bila masovna grobnica - kaže on.
