Vršilac dužnosti izvršnog direktora sarajevskog preduzeća „Rad“ Almas Ćatović u firmu u kojoj radi, zahvaljujući direktorskoj moći i utjecaju, zaposlio je 84 člana svoje familije!

Mnogima je to teško povjerovati, iz prostog razloga što toliko familije u jednom gradu i na jednom mjestu malo ko od nas može iskupiti, čak i na Bajram, a kamoli da u istoj firmi godinama skupa rade i plaću primaju.

Doduše, firma je državna i, kad je BiH u pitanju, tada je sve moguće. Jer biti direktor, pa makar i v. d., u  firmi koju kontrolira partija na vlasti, kao što je slučaj s preduzećem „Rad“, znači imati moć i raditi, prije svega, za svoje i partijske interese.

Da je samo deseti dio onoga što su o Ćatovićevim „sposobnostima“ u medijima iznijeli radnici njegovog preduzeća tačno, isti dan bi on s lisicama na rukama morao bio sproveden do prve policijske stanice i tamo „pitan za zdravlje“ svoje uže i šire familije u „Radu“. Ali, kao i u bezbroj do sada istih ili gorih slučajeva, i ovaj put reakcija je izostala.   

Državne institucije i javna preduzeća u BiH puni su familijarno povezanih kadrova. Nije teško u pojedinim ministarstvima, agencijama, upravama, javnim preduzećima i ustanovama među zaposlenima prepoznati cijela porodična stabla određenih funkcionera koji moć crpe iz političkih stranaka kojima pripadaju.  

Zaposliti sina, brata, rođaka u javni sektor znači imati osiguranog glasača na izborima. Takvi su, najčešće, u prvim redovima odbrane svih lopovluka i nezakonitosti svojih poslodavaca i njihovih političkih mentora.

Stoga i ne čudi što su rođaci Almasa Ćatovića kukom i motikom krenuli na novinare koji su ih pitali kako su i prema kojim kriterijima dobili posao u „Radu“.