Heinrich Himmler, jedan od najbitnijih ljudi u Hitlerovoj Njemačkoj i arhitekt 'Konačnog rješenja', koje je rezultiralo zvjerskim ubistvima šest miliona Jevreja, čovjek je kojeg se rijetki žele sjećati.
Ipak postoji jedna osoba koja žali za njim - njegova kćer Gudrun Burwitz (85), zvana i princeza nacizma, koja još uvijek vjeruje da je on bio dobar čovjek, piše Daily Mail.
Prije više od 70 godina upravo je ona pisala o 'predivnom' provodu u Daschau, kampu smrti, u kojem je došla u posjet ocu te je još uvijek velika zagovarateljica ideologija nacizma.
"Danas smo otišli u koncentracijski logor SS-a Dachau. Vidjeli smo sve što smo mogli. Vidjeli smo radove u vrtu, stabla breskvi. Slike koje su naslikali zatvorenici. Bilo je vrlo lijepo', napisala je tada tinejdžerica Gudrun.
Godinama kasnije ništa nije umanjilo njenu strast prema uvjerenjima koje je zagovarao njen otac, a zbog te strastvenosti prema nacizmu, brojni je nacisti poštuju 'gotovo kao božanstvo'.
Ona je posvetila život pomažući preživjelim nacistima da izbjegnu ruku pravde, pa čak i sada, u 80-ima, smatra se kumom ekstremno desničarskih ženskih skupina, s namjerom da se zabranjena ideologija infiltrira u dječje vrtiće i škole ne bili s njom upoznala mlade ljude.
Gudrun je imala 14 godina kada je ostala bez oca, a za razliku od većine djece očeva koji su služili Hitleru na visokoj hijerahijskoj ljestvici, ona se svog nije odrekla.
"Svake godine 24. decembra s ocem sam se vozila kako bi vidjeli Hitlera u Munchenu i kako bi mu čestitali Božić. Kada sam bila mala, davao mi je lutke. Kasnije mi je poklanjao bombonjere i slatkiše', ispričala je Gudrun, rijetka osoba kojoj su godine Drugog svjetskog rata ostale u najljepšem sjećanju.
U njenoj kući u Munchenu nalazi se rukopis napisan kao podsjetnik na Himmlera. U njemu se, kako kaže, nalazi raskrinkavanje laži koje su Saveznici godinama govorili o njemu nakon rata. Nije iznenađenje da rukopis nikada nije objavljen.
Gudrun Burwitz sa ocem Himmlerom Heinrichom
Jedna od najvećih laži o njemu jest način na koji je umro, tvrdi Gudrun. Ona vjeruje da su njenog oca ubili Saveznici koji su ga uhapsili nakon što se dao u bijeg obučen kao vojnik, obrijanih brkova i s povezom preko očiju.
"Ja ne vjerujem da je popio otrovnu kapsulu. Majka i ja nikada nismo primili službenu obavijest o njegovoj smrti. Za mene, njegova fotografija na kojoj se vidi mrtav, je lažna", rekla je.
Ona je sada vodeća figura u grupi za podršku 'Tiha pomoć' koja pomaže odbjeglim nacistima. 2010., njena je skupina financirala obranu Samuela Kunza, SS-ovca optuženog za sudjelovanje u ubistvima 437.000 Jevreja u kampu Belzec u Poljskoj.
Dvije godine prije nego je umro u svom krevetu, stala je u odbranu Klaasa Carela Fabera, Holanđanina koji je služio u SS-u Holandiji gdje je ubijao Jevreje. Pomogla je u sprečavanju da ga se isporuči Holandiji iz Njemačke u kojoj je umro u miru.
Pomogla je mnogim drugim nacistima da se infiltriraju u elitne njemačke društvene slojeve. A njenu grupu, koja broji svega nekoliko desetaka članova, financiraju bogati industrijalci, pretpostavlja se njih 1.000 širom Europe.
Njen se svijet raspao kada je Himmler počinio samoubistvo u istražnom centru Saveznika u blizini Luneburga, 24. maja 1945. Gudrun i ostale članove skupine 'Tiha pomoć' motri Ured za zaštitu Ustava, njemačka obavještajna služba koja se bavi dešavanjima u zemlji.
1950-ih je govorila kako će otići u SAD, gdje su 'dokumenti o njenom ocu', kako bi dokazala da se nije ubio već je ubijen. Međutim, malo je vjerovatno da će joj SAD ikada odobriti vizu.
