Super glasni kritičar predsjednika Klintona (Bill Clinton) od početka do kraja rata u BiH, tada vodeći kolumnista “New York Timesa” Vilijem Safajr (William Safire), tokom pregovora u Dejtonu rekao je kako je pet vodećih novinara ovog, najutjecajnijeg američkog dnevnika dugo čekalo da im se javi Alija Izetbegović. I, da im prizna kako je “ucijenjen i prisiljen” da potpiše “ono” što nije dobro rješenje za BiH. Iako su mnogi to očekivali, taj poziv nije nikad došao!
Profesionalni savjet
Safajra, koji je umro u septembru 2009. u 80. godini, pišući do zadnjeg dana političke eseje, zapamtio sam po savjetu novinarima da dobra kolumna ne može obrađivati čak tri teme, već najviše jednu. I po tome da najbolja kolumna sadrži neku ekskluzivnu vijest, a onda poredane činjenice. Ostalo je stvar stila i odabranog jezika!
Ovog autora, čiji su roditelji imigranti iz Rumunije, opet sam se sjetio prije nekoliko dana, uz autorski tekst drugog balkanskog eksperta. Bivši pilot helikoptera, izvještač CNN-a iz BiH, a onda i dužnosnik OSCE-a Edvard Džozef (Edward P. Joseph) u svom članku, koji su bh. mediji proglasili “analizom”, odmah je krenuo sa stilom i metaforama. I taj je tekst kao šumski požar zapalio BiH uzduž i poprijeko!?
Nedavni napad na Policijsku stanicu u Zvorniku ovaj američki autor stavio je doista i u kontekst žalosne sudbine napadača. Ali ne objašnjavajući previše ko je 1992. ubio napadačevog oca (naravno oružnici RS, vojska ili policija), Džozef je kroz opća mjesta sve to flagrantno pojednostavio čitaocima i unaprijed ostrašćenoj publici.
Naveo je da su napadačevog oca zarobile neke “vlasti”, a da ne kaže koje; pa nisu valjda iz Zanzibara! I ubile ga, kako to akcentira “sa desetinama ostalih muslimana sunita”, (a ustvari sa oko 750 Bošnjaka). Kao da je u Bosni ta razlika između sunita i šiita relevantna?!
Onda je još ironično poentirao da se majski napad u Zvorniku “nije dogodio u Siriji”, već u srcu Evrope - “jedan dan vožnje do Beča”. Ostajući, donekle, precizan oko kilometraže, Džozef je sve to uvezao s napadom u Kumanovu (?!), “350 milja južno” (563 kilometra) od Zvornika. Ali, do Makedonije “guglao” je najdužu trasu, preko Beograda (?!), a ne preko Crne Gore i Kosova i naveo da je u Kumanovu ubijeno osam (makedonskih) policajaca sa još “14 terorista”.
Opasna semantika
Poredao je to kao da hrani Dodikovu retoriku o “napadu na RS” ili Vučićevu zabrinutost za “sigurnost RS”, koja “zaslužuje” da sada Srbija pruži “obavještajnu” podršku Banjoj Luci; kao da do sada nije!
Prisjetio sam se da je Safajr, osim političku, pisao i kolumnu posvećenu jeziku! Prema definiciji, “semantika je u osnovi svakog sukoba”. Ratovi počinju riječima i traju sve dok se ne potroši izmišljeni narativ! Nažalost.
Safajr koji je, prema vlastitom priznanju, 1992. glasao za Klintona, kasnije se obrušio na “svog” predsjednika zbog njegovog kašnjenja u BiH, nazvavši ga čak “kongenitalnim (urođenim) lažovom”.
Predosjećajući Srebrenicu, Safajr je u svojoj kolumni 14. jula 1995. napisao kako je vrijeme da Klinton slijedi Boba Dola (Dole), republikanskog senatora, koji je tog mjeseca, izdjejstvovao da oba doma američkog Kongresa ukinu embargo na oružje, da bi BiH mogla da se odbrani. Ali, na taj je zakon predsjednik Klinton, mjesec nakon pada Srebrenice, 12. avgusta 1995., stavio veto, dok je Ričard Holbruk (Richard Holbrooke) već uveliko prijetio i Sarajevu i Zagrebu da zaustave ofanzivu prema Banjoj Luci.
Zašto je Edvard Džozef razbuktao šumski požar u BiH
- Bosna je svjetskim siledžijama dala razloga da vjeruju kako Amerika pod ovim predsjednikom može sve. Ali, Klinton pobožno propovijeda “angažiranje”, dok cmizdravo prakticira uzdržanost - napisao je Safajr. Dodao je i da je predsjednik Klinton “perfidno izolirao žrtve agresije” u BiH.
Da se Alija Izetbegović te 1995. javio telefonom Viljemu Safajru i rekao mu da pristaje na mir, ali ne i na poniženje sadržano u jednonacionalnom imenu (i konceptu) “RS”, ne bi danas, 20 godina kasnije, Edvard Džozef, kada je riječ o Bosni, mogao miješati jabuke i narandže!
I kad smo već kod opasne zloupotrebe terminologije, valja razmisliti zašto je albanski premjer Edi Rama, uoči dolaska Aleksandra Vučića u Tiranu, raščistio bar “terminološke” nedoumice oko onomadne tragedije u Kumanovu. Albanski državnik je upozorio one koji koriste taj napad “da bi ocrnili sve Albance” kako se s time nije igrati:
- Nažalost, riječ “terorizam” i riječ “Albanac” kombinirane su u nesmotrenom pokušaju da se terorizmu doda etnička etiketa - rekao je Rama, dok Bosanci, uglavnom, još šute.
Dobra je to pouka, kad činjenice nekako dođu same po sebi i samo naizgled - kad im vrijeme nije, kao što se to često dešava u BiH!
