Jučer su se navršile 23 godine od prijema Republike BiH u Ujedinjene narode (UN). Kolega Erol Avdović tim je povodom na stranicama našeg lista napisao divno prisjećanje na te dane, nakon kojeg se može sročiti samo jedna konstatacija - bili smo slabi, bili smo pred genocidom i uništenjem, ali smo bili nepobjedivi, ponosni i odlučni da se svim snagama borimo za jedinu nam BiH - suverenu, nezavisnu i nedjeljivu državu (sjećate se ovog).
Danas, nakon svega, opor okus u grlu. Nigdje države BiH, ni prisjećanja na velike dane. Ko na džumu, ko na drumu... Ni oni što na jeftinom patriotizmu i s ustima punim šehida uzimaše glasove prošle jeseni, ne sjetiše se ovog velikog dana, za koji bi Palestinci dali sve. Nigdje zvaničnog obilježavanja, manifestacija i simpozija. I onda nas, kao, čudi što je MUP RS jučer uhapsio Sejfudina Tokića. Iako nisam baš siguran koliko će zastave i tenzije pomoći obespravljenim povratnicima, institucije entiteta RS i ovaj put su pokazale nervozu na bilo kakvo pojavljivanje države BiH. Uostaom, da nam Bog pomogne kad nas još Sejfo brani. Ljiljani pokošeni, Bosna spava!
A balkanski lonac ponovo kipti, u regiji je sve teže, iz incidenta u incident, od Kumanova do Zvornika i Višegrada, na površinu izlazi "tajna ruka", isplivavaju sile koje bi opet da lome koplja preko naših leđa. Ekonomija slaba, nesigurnost sve veća, institucije trome i neodlučne. Korupcija cvjeta, nepotizma kao u priči, a dežurni "čuvari revolucije" plaču kako su najveći problem tobože oni koji šire defetizam, jer inače je sve super!?
Jedino što funkcionira jesu političke montaže i progoni opozicije i drugih nepodobnih za režim uplašenih spodoba kojima cvokoću vilice u strahu da će im hakovi oteti od naroda prije ili kasnije doći glave. Takvi su kurs bosanske, pa i bošnjačke politike (jer opstanak BiH jeste najveći nacionalni interes Bošnjaka), samo zbog svojih sitnih duša usmjerili na liniju od Baščaršije do Marindvora.
Njih, da se ne lažemo, nije briga što se na jugu izviždava državna himna, što hapse po RS. Nema u njihovoj bilježnici ni jadnih povratnika koje su kao kurbane ostavili na milost i nemilost Dodikovom režimu (koji je SDA dovela na vlast), a iz Sarajeva navijaju: "Hajte sokolovi!" Takva politika ne doseže dalje od signala "BH Telecoma" i ona ne shvata da se BiH brani u Mostaru, Stocu i Banjoj Luci, na Uni i u Srebrenici. Ali, zato uredno mašu turskim polumjesecom, legitimizirajući tako i rusku trobojku u Banjoj Luci.
To koliko ćemo ovdje biti slobodni i sretni, znat će se kada odgovorimo na pitanje koliko ćemo biti pametni i spremni iskreno se vratiti principima na kojima se 1992. zastava RBiH uzdiže na Ist Riveru.
