Bosanske piramide prije deset godina zvučale su mnogima kao solidan vic, ništa više. Semira Osmanagića, čovjeka koji je pokrenuo i vlastitim sredstvima finansirao istraživanja u takozvanoj Dolini piramida, ni danas dio javnosti u BiH ne shvata ozbiljno.
Međutim, u Visokom ga itekako doživljavaju ozbiljno, pogotovo lokalni trgovci koji više nego pristojno zarađuju na račun stranih i domaćih turista, privučenih pričom o piramidama. Onog dana kada je Osmanagić zakoračio u njihove živote, više ništa nije isto i stoga je sasvim razumljivo kako ta naša verzija Indijane Džonsa uživa status osobe koja hladno može ostaviti automobil otključan usred Visokog, a da niko i ne pomisli da nešto ukrade. Rijetka privilegija, ne samo kod nas nego i u svjetskim čaršijama.
Osmanagića ozbiljnim drže i relevantne svjetske televizijske stanice, od čuvenog CNN-a, ABC-ja i History Channela do National Geographica i Discoveryja. Emitirali su dokumentarne filmove i serijale o visočkim piramidama pred milionskom TV publikom, zar ima boljeg mamca za turiste?
Veliki dio struke ipak, i deceniju kasnije, osporava Osmanagićev koncept i to je sasvim razumljivo. Ljudi od nauke ne stavljaju svoj potpis tek tako na nešto u što nisu sto posto sigurni.
Ono što niko ne može osporiti jeste da su te piramide, bile stvarne ili ne, privukle na hiljade ljudi iz 80 zemalja. A prije deset godina Visoko sigurno nije izgledalo poput turističke destinacije, zar ne? I to je, ustvari, Osmanagićevo čudo.
Voljeli ga ili mrzili, ismijavali ili uvažavali, ne možete poreći da nam je Semir Osmanagić do sada bio korisniji nego mnogi ministri. Visokom i BiH donio je zaradu i reklamu. A ministri?
