Pored organa sigurnosti, koji treba da djeluju, nužno je da i IZ djeluje na osvješćivanje tradicionalnih bosanskih muslimana. Da ne iskazuju naklonjenost vehabijskoj zajednici i da ne dopuste da se regrutiraju nove vehabije, poručio je akademik Esad Duraković, profesor na Fakultetu islamskih nauka (FIN), gostujući u emisiji Pravda sa Sanjinom Bećiragićem na TV1.
Kako ste reagirali kada ste čuli za vijest o napadu na policijsku stanicu u Zvorniku?
Prva moja reakcija bila je emotivna. Reagirao sam negativno. Percepcija toga događaja je jako složena. Taj zločinački akt ima mnogo aspekata. Imamo vehabijski aspekt o kome bismo mogli posebno razgovarati. Imamo čisto pravnički aspekt. Koliko se može ili, naravno, ne može dopustiti ubistvo čovjeka, bez obzira na motive ubice. Po mom sudu najvažniji je treći aspekt, a to je izvlačenje političkog kapitala iz ovoga zločina. Ko to kapitalizira, instrumentalizira, itd.
Zašto se država ne obračuna s vehabijskim pokretom i vehabijskim zajednicama, koje jesu opasnost i za BiH i za Bošnjake?
Prije više godina ja sam upozoravao na tu opasnost vehabizma. Uvjeren sam, mada nemam čvrste dokaze, da je instaliranje vehabizma među muslimane u BiH, koji su tradicionalno kosmopolite, tolerantni ljudi i zahvaljujući tome su uspjeli i opstati na ovom prostoru, međunarodni projekt. Jer je, iako vehabije toga nisu svjesne, usmjeren protiv interesa Bošnjaka, a time i protiv države BiH. Bivši reis je tetošio te ljude i nazivao ih je novim muslimanima. Znači jedan afirmativan kvalifikativ. Ili, sjetimo se terorističog napada na policijsku stanicu u Bugojnu, on je kazao da tu nema posla za Islamsku zajednicu u BiH i da Islamska zajednica neće intervenirati.
Ima li tu posla za Islamsku zajednicu?
Ako neko izvrši teroristički akt u tako složenoj političkoj situaciji, u ime islama, a onda vrhovni poglavar Islamske zajednice da s tim nema ništa, to je totalno pogrešan pristup, odnosno to je amnestiranje ideologije tih ljudi, njihovih namjera, politike i ambicija s najviše instance u BiH.
Znači li to da vehabizam nije samo bošnjački problem?
Imam informacije da je vrlo jak na Kosovu. U Crnoj Gori manje, ima ga u Makedoniji i vidimo kako se dramatično sučeljava s drugom ekstremnom pozicijom u islamu, sa šiizmom na Bliskom Istoku. Importovan je otuda, ima ga i po Evropi, Austriji... Mislim da je posebno opasan za situaciju u BiH, jer je pozicija musimana ovdje vrlo delikatna.
Zašto je delikatna?
Zato što je agresija na BiH i na Bošnjake, izvršena s ciljem da se muslimani eliminiraju kao državotvorni politički subjekt, da se svedu u gabarite folklorne zajednice ili vjerske i onda ne bi bilo problema. Vehabije, svojim akcijama, idu na ruku onima koji žele muslimane predstaviti kao nepopravljive ekstremiste, kao jedan potpuno dezorjentirajući faktor koji destabilizira situaciju. Ako se nastavi ovim trendom, ispast će da su upravu Karadžić, Mladić... koji su govorili da su u BiH na braniku kršćanske Evrope.
Kako onda Bošnjaci ne vide da je vehabijski pokret opasnost?
Mislim da vide. Ja i neki profesori na FIN-u upozoravamo na to, ali pošto vjerujem da je ovo međunarodni projekt, mislim da službe sigurnosti ne reagiraju adekvatno. Neshvatljivo je da u državi može postojati neka enklava, selo, u koje ne mogu ući policijski organi kada hoće. To znači da sigurnosne službe, prećutno, to toleriraju i ne čine ono što bi morali.
Ukoliko se država ne obraćuna s vehabijskim pokretom, može li to dovesti do međubošnjačkog sukoba, raslojavanja?
Pored organa sigurnosti, koji treba da djeluju, nužno je da i IZ djeluje na osvješćivanje tradicionalnih bosanskih muslimana. Da ne iskazuju naklonjenost vehabijskoj zajednici i da ne dopuste da se regrutiraju nove vehabije. Kada proučite historiju vehabizma, činjenica je da najveću prijetnju vide u muslimanima koji ne vjeruju na isti način kao oni. Idu na likvidacije, ratove i ekstremne akcije. Njima kršćani nisu problem. Njih ne diraju, nego napadaju šiite, šiiti napadaju njih, napadaju obične, tradicionalne muslimane jer smaraju da oni ne vjeruju na pravi način. To je taj krajnji cilj projekta, da se muslimani u BiH prikažu kao ekstremisti, te da, ako se ne postignu odgovarajuće mjere, uđu u dramatičan sukob muslimani među sobom u BiH.
Ukoliko se ne riješi pitanje vehabizma, BiH prijeti međubošnjački sukob, ali i opstanak BiH?
Da. Imali smo prilika vidjeti to u Krajini, napade na imama, itd. To su nagovještaju budućih konflikata koji će širok obim. Treba znati da BiH ne može opstati bez Bošnjaka. Ako oni dođu u sukob, nema BiH. Niti muslimani mogu opstati bez Bosne, a ni Bosna bez muslimana. To je realna perspektiva ukoliko se ne osujeti na vrijeme.
Jesu li toga svjesni bošnjački političari?
Ne vjerujem.
Kako njihovu zakašnjelu reakciju, pa i šutnju komentirate?
Ne samo kada su vehabije u pitanju, političari u BiH, kao i u mnogim drugim stvarima, nemaju viziju. To su ljudi koji se, uglavnom, bave pragmatičnom politikom od danas do sutra, gase lokalne požare... Uvjeren sam da većina njih koji su u prilici da reagiraju, nemaju ovu viziju. Bojim se da će biti kasno kada se desi belaj.
A belaj se, ako ne bude reakcije, može ponoviti?
Nema sumnje. To je nešto što se periodično ponavlja. Te akcije možemo posmatrati kao neke probe, kao nagovještaje, kao generalne probe. Nema sumnje da će se to ponavljati. Ako se ne bude djelovalo na pravi način imajmo u vidu da ono što se događa u BiH u vezi s vehabizmom, jako se dobro uklapa u islamofobične trendove u Evropi. To je problem. Oni su tu da svojim akcijama stvore animozitet prema islamu i da hrane islamofobiju. Danas je bilo pucanje u Teksasu, neki musliman je napao neku izložbu karikatura poslanika Muhammeda a.s. Trend islamofobije u svijetu postoji i to je taj princip sabijanja opruge. Pritišćete jednu kulturu, a onda se javlja reakcija u formi ISIL-a, vehabizma ili nekih drugih ekstremizama.
