U posljednjih nekoliko godina sve je više Bosanki koje, u potrazi za boljim poslom, odlaze iz naše zemlje. Borba za opstanak te želja za avanturom i promjenom stvari ono je zbog čega se 28-godišnja Sarajka Dijana Mirojević po završetku Fakulteta političkih nauka odlučila za život na kruzeru.
Sigurnosni trening
Iako je njena trenutna adresa Dubai, gdje je nastavila raditi u ugostiteljstvu, Dijana ističe da su dvije godine života i rada na brodovima promijenile njen život. Iskustvo je to koje je, kako kaže, odlučila prenijeti na papir.
U razgovoru za “Dnevni avaz” Mirojević se prisjetila prvih, onih najtežih dana na kruzeru, nakon kojih je mislila da će posustati i vratiti se u Sarajevo. Ali...
- Bila sam mlada i slobodna i željela sam nešto novo i interesantno. O radu na brodovima znala sam dovoljno, željela sam otići i probati. Vraćala sam se iz Zagreba, s intervjua, kada sam saznala da sam primljena. Bila sam uzbuđena i sretna, ali sam istovremeno osjećala i tremu. Pitala sam se kako ću sama, hoću li moći izdržati, je li brod za mene, kako će to sve izgledati - počela je svoju priču Dijana.
Prvih sedam dana na brodu, priznaje Mirojević, izgledalo joj je kao iz zone sumraka...
- Odmah su me poslali po uniforme i na radno mjesto. Nakon prve smjene, imala sam sigurnosni trening, a nakon toga sam sa supervizorkom krenula u obilazak broda i ponovo u drugu smjenu. Kada sam završila s poslom, oko 23 sata, jedva sam uspjela pronaći kabinu. Na početku sam živjela s veoma neljubaznom djevojkom zbog koje sam se dodatno osjećala loše. Prvi dani su bili najgori, jer nisam poznavala brod, ljude, posao... Bila sam hronično neispavana i gladna, jer mi se hrana nije sviđala - prisjeća se Dijana.
Njen zadatak bio je da dva puta dnevno očisti između osam i jedanaest soba, što je, kako kaže, podrazumijevalo mijenjanje posteljine, peškira, brisanje prašine, usisavanje, pravljenje životinjica od peškira i pripremanje iznenađenja za goste...
Bogati gosti
- Gosti na brodu bili su raznoliki. Sto ljudi, sto ćudi, rekla bih. Radila sam za dvije kompanije koje su na samom vrhu kruzerske industrije tako da su gosti uglavnom bili iz bogatijeg sloja društva. Omiljeni gosti bili su mi oni ljubazni, uredni i oni koji ostavljaju napojnice, a manje omiljeni oni neljubazni, neuredni i oni koji ne ostavljaju napojnice. Nakon prvog ulaska u sobu, mogla sam pretpostaviti s kakvim ću gostima raditi i skoro uvijek sam bila u pravu - govori Dijana.
Jedna od velikih prednosti ovog posla je, kako kaže, upoznavanje ljudi i njihovih navika, kultura i stavova. U dvije godine rada na kruzeru ova ambiciozna Sarajka posjetila je pet kontinenata i šezdeset zemalja.
- Kao i svaki posao, i ovaj ima svoje prednosti i mane. Za nekoga je ovo posao iz snova, a za nekoga posao iz noćne more, ali na brod svako ide svojom voljom. Radila sam dugo i naporno, bez slobodnih dana, bila sam pod stresom, neispavana i umorna i bilo je dana kada sam poželjela dati otkaz i vratiti se kući, ali svi imamo takve dane bez obzira na to gdje i šta radimo. Dobre strane ovog posla su novac, putovanja, novi prijatelji, upoznavanje ljudi i kultura, usavršavanje jezika i rad na sebi - ističe Mirojević.
Rad na brodu, dodaje, ojačao ju je psihički i fizički, nakon čega je shvatila da može postići mnogo više nego što je mislila. Najveće čari ovog posla su, dodaje, putovanja, koja sa sobom nose određeni rizik.
Prolongiran let
- Svakog dana se probudite u novoj luci i u novom gradu i to je čarobno. No, bilo je i određenih incidenata. Kada sam završila prvi ugovor i trebala letjeti kući, let mi je bio prolongiran zbog uragana. Iskrcali su me četiri dana poslije, letjela sam 36 sati, a koferi su mi ostali u Pragu. Drugi put, kada sam se ukrcavala na brod, rekli su mi da nisam na spisku posade da bi se na kraju ispostavilo da su mi u posljednji tren promijenili brod, ali sam već bila u avionu - govori Mirojević.
Da bi se neko odlučio za život na kruzeru, nastavlja Sarajka, mora biti spreman na sve.
- Nekoliko puta smo prolazili kroz područje blizu Somalije i tada smo imali pojačano osiguranje na brodu zbog opasnosti od gusara. More je bilo nemirno, zbog čega sam nerijetko imala morsku bolest. Nakon određenog vremena, zasitila sam se tih putovanja i intenzivnog načina života i odlučila da uzmem predah - kaže Mirojević.
Ekskurzije i znamenitosti
- Ured za posadu često nam je organizirao različite ekskurzije i imali smo vremena da obiđemo i neke znamenitosti. Svaka zemlja ima svoje čari, ali su na mene najveći dojam ostavile Norveška, Grčka, Izreal, Australija, Novi Zeland, Malta, Finska, Kanada, Tajland i Indonezija - kazala je Dijana.
Podrška porodice i prijatelja
Kada se odlučila za rad na kruzeru, Dijana je, ističe, od početka imala emotivnu i novčanu podršku porodice i prijatelja.
- Problem ljudi u BiH je taj što nemaju razvijene radne navike i očekuju sve na gotovo, lagan posao, dobru plaću. Zato im ovaj tempo rada i života teško pada. Ja sam oduvijek znala da neće biti lako, ali sam preuzela taj rizik zahvaljujući porodici koja je bila uz mene - kazala je Mirojević.
