BIH

Žarko Radić: Smirio bih se, ali ne mogu sebi priuštiti taj luksuz

INTERVJU Veliki glumac iz Splita za "Dnevni avaz"

Larisa SARAJLIĆ-RAMOVIĆ

3.5.2015

On je super čovjek, jednostavan, otvoren, nije umišljen, a ima super bogat životopis. Ovako je Žarka Radića opisao kolega novinar iz Rijeke koji nam je pomogao da stupimo u kontakt s ovim velikim glumcem.

Žarkova adresa, nakon godina provedenih u Beogradu i Americi, danas je u Splitu. O privatnom životu ne govori u javnosti, mada su posljednjih godina mediji u susjedstvu pisali kako se Žarko, nakon 40 godina, razveo od supruge Snježane, s kojom ima dva sina, te da je u vezi s Esterom Šimek.

U intervjuu za "Dnevni avaz" iz rodnog Splita Radić je veoma otvoreno govorio o svojoj karijeri, stanju u društvu i glumačkoj sceni, ljubavi...

Dobar utisak

Kada smo prije nekoliko dana razgovarali telefonom, kazali ste da ste u gužvi. O čemu se radi? Jesu li u pitanju i neki novi projekti?

- Kada ste me nazvali, igrao sam preferans, a kako vi i ja prije toga nikada nismo razgovarali, a još sam vidio bosanski predbroj, izgledalo mi je nekako pristojnije da vam kažem da sam u gužvi nego da igram karte. Valjda sam htio ostaviti dobar utisak. Greška. Ne mogu reći da nikada ne lažem, ali zaista ne volim lagati i mislim da je to zaista ružna osobina. Sve činim da mi se to ne događa.

Nedavno ste proslavili 65. rođendan. Je li to za Vas samo brojka ili...?

- To nije samo brojka. Da imate 65 maraka, kuna, pa čak i eura, to bi bila neka ne naročito značajna činjenica, ali kad imate 65 godina, to je već ozbiljna brojka. Meni nekako polazi za rukom da se još pravim blesav u tom smislu. Dokle će ići tako, ne znam. Logično je pretpostaviti da neću ja to tako moći dugo, ali još nisam zabrinut, bar ne previše.

Pored Vašeg bogatog glumačkog opusa, za mnoge ste i danas Jastreb iz "Kapelskih kresova". Smeta li Vam to?

- Veliki broj ljudi još nije zaboravio Jastreba, iako su se "Kapelski kresovi" snimali prije četrdeset godina. To mi, zaista, ne smeta, jer sam tokom godina shvatio da mnogi ljudi vole "Kresove", Dimjačara, Jasreba... Jer su, usudio bih se reći, postali emotivni sinonimi nijhove mladosti i vremena koje je bilo zaista drugačije. Jedino mi je još malo žao što ulogu Jastreba nisam glumački bolje odradio.

Bosna prelijepa

Kako se direktor Drame Hrvatskog narodnog kazališta Split miri s igranjem u sapunicama?

- Ako "Kud puklo da puklo" smatrate sapunicom, ja bih protestirao. Ona je to, eventualno, samo po formatu, odnosno po broju epizoda i brzini kojom se proizvodi. Inače, smatram da bi, prema žanru, pravilnije bilo nazvati je dramskom satiričnom serijom. Kada je počelo snimanje "Kud puklo da puklo", bio sam direktor Drame HNK Split. Shvatio sam da jedan i drugi zadatak ne mogu obavljati paralelno pa sam 1. novembra 2014. dao ostavku na mjesto direktora Drame.

Koliko je danas glumački poziv cijenjen?

- Kakav glumački poziv, u Hrvatskoj se ne cijeni niko. Sve se to nekako devalviralo - moral, profesija, znanje. Cijeni se jedino novac, a novca nema ni za radnike, ni za učitelje, ni za doktore, ni za koga. Naravno, ni za glumce. Jedino dobro prolaze političari, koji “raspoređuju” novac poreznih obveznika i javnih poduzeća. I,  naravno, banke, kojima političari dozvoljavaju da bezočno deru narod. O tajkunima nekom drugom zgodom. Zato je iz lijepe naše u posljednjih nekoliko godina otišlo skoro 100.000 mladih, pametnih i nemoćnih da bilo šta promijene.

Živjeli ste u Beogradu, Americi, sada ste u Splitu... Jeste li se napokon smirili ili...?

- Ja bih se smirio, ali ne mogu sebi priuštiti taj luksuz. Za sada sam u Splitu. Ako ne smislim ništa pametnije, učlanit ću se u Stranku umirovljenika. Svašta sam radio u životu, a nikada se nisam aktivno bavio politikom.

Kakve su danas Vaše veze sa Sarajevom i BiH? Kada ste posljednji put dolazili u Sarajevo i kakve uspomene nosite?

- Poslije rata sam, nažalost, bio samo dva puta u Sarajevu gostujući s kazališnim predstavama. Prije rata sam često dolazio u BiH. Snimao sam "Osmu ofanzivu", dva filma, radio predstavu s Jasnom Beri... Bosna prelijepa, Sarajevo nezaboravno, hotel "Europa", "Kod Sultana", "Palata", "Ferhatović", pače, begova čorba, tufahije, male baklave, pite... Sada su mi najdirektnija veza s BiH tri jarana iz Sarajeva, jedan živi u Rijeci, jedan u Međugorju, a jedan u Australiji. Svakog ljeta se nađemo u Mimicama kod Omiša.

Da sam ostao direktor Drame HNK Split, vjerovatno bismo napravili koprodukciju s Narodnim pozorištem iz Sarajeva i Crnogorskim narodnim po tekstu Mirka Kovača. Svi smo bili izuzetno zainteresirani. Žao mi je što taj projekt nismo uspjeli odraditi.

Najteže pitanje

Kako biste ocijenili nove glumačke naraštaje?

- Mislim, prije svega, da je njima mnogo teže nego što je nama bilo. Kada sam ja studirao glumu, postojale su dvije akademije i tržište od 20 miliona ljudi. Danas smo podijeljeni na manja tržišta i svako od tih tržišta ima po nekoliko akademija. Svake godine izlazi ogroman broj mladih glumaca, a posla je manje nego prije tako da je danas živjeti od glumačkog posla dosta rizično. S druge strane, mislim da Hrvatska nikada nije imala toliko kvalitetnih mladih glumaca, a to je činjenica koja veseli.

Čime se bavite kada ne glumite?

- Igram karte, remi i preferans. Družim se. Ponešto počitam. Volim pogledati dobar film. Razmišljam kako pobijediti malu mirovinu.

Šta je za Vas ljubav?

- Baš ste najteže pitanje ostavili za kraj. Imam utisak da se ta riječ često olako upotrebljava, između ostalog zato što je lako manipulirati njome. Ne vjerujem u ljubav na prvi pogled, jer ljubav treba prostor i vrijeme. Ona ne postavlja uvjete, nije posesivna, nije agresivna, ne grize, ne oplavljuje, ona je prepuna strpljenja, tiha, uvijek spremna da se poništi, da je nema, ona samo miluje. Ljubav je najplemenitija slabost uma. Ljubav nije samo emocija, ona je pozitivna sila, povod za sve dobro i pozitivno, kaže Ronda Birne (Rhonda Byrne).
 
Šerbedžija prije svih

Dijelili ste set s velikanima ex-jugoslavenskog glumišta. Ko je na Vas ostavio najjači dojam?

- Imao sam čast raditi sa Pavlom Vuisićem, Ljubom Tadićem, Batom Stojkovićem, Borisom Dvornikom, Zoranom Radmilovićem, Milenom Dravić, Anom Karić, Milenom Zupančić, Almom Pricom, Radetom Šerbedžijom... I svi su oni zauzeli svoje zasluženo mjesto u povijesti teatra i filma i svako od njih je imao veliki dar, izuzetan zanat i nešto dominantno i upečatljivo što ga je izdvajalo od svih ostalih. A sve to što ih čini velikima, mislim da Šerbedžija ima u najvećoj mjeri.

Popularnost mi je otvarala poneka vrata

Koliko Vam je gluma bila korisna u privatnom životu?

- Nikada nisam volio glumu eksploatirati u privatnom životu. Ali, priznajem da je to što su me ljudi poznavali, ponekada pomoglo da se otvore poneka vrata, naročito u fazama kada sam se bavio biznisom.

Blic-pitanja...

Uz koju muziku se najradije opuštate?

- Volim muziku koja nije preglasna, agresivna, nervozna i koja ne napada.

Najdraži film?

- Dosta je filmova koji su mi dragi, ali sam "Kosu" gledao najviše puta i uvijek je mogu ponovo gledati.

S kojom biste holivudskom glumicom rado stali pred kameru?
 
- Definitivno sa Meril Strip.