Prije pet stoljeća Osmanlije su osvojile područje Nubije, tačnije regije koju čini južni Egipat duž Nila i sjeverni Sudan i tu ostavile na stotine bošnjačkih vojnika da ratuju s tamošnjim narodima i čuvaju granice. Oni su tu izgradili niz tvrđava i naselja, oženili se mjesnim djevojkama i mnogi od njih su tamo zauvijek ostali.
Plave oči
Bošnjaci su preuzeli vlast u nekoliko mjesta u Nubiji i jedno vrijeme predstavljali nezavisne autonomne gospodare ove oblasti. Vremenom su se asimilirali s domaćim - crnačkim stanovništvom, ali su i kao takvi dugo čuvali svijest o svom porijeklu. Engleski putopisci bilježili su u 19. stoljeću prisustvo stanovništva u Nubiji s plavim očima i plavom kosom porijeklom iz Bosne. Džon Luis Burkhard (John Lewis Burckhardt) u svojim "Putovanjima u Nubiju" navodi da su Osmanlije između Asuana i Haneka u 16. stoljeću doveli Bošnjake koji su tu pustili svoje korijene.
Na Ibrimu, Mahasu, duž obale Nila, oni su izgradili dvorove, koji su danas u ruševinama. O ovim historijskim činjenicama sadašnje generacije u BiH vrlo malo ili ništa ne znaju. Podatke o događajima iz tog perioda i ulozi Bošnjaka vrijedno sakuplja profesor Enver Imamović, bh. historičar i arheolog, a koji će biti sadržani u njegovoj novoj knjizi koja bi svjetlo dana trebala ugledati najesen ove godine.
Svojoj ljepotom i svijetlom puti plijenili su pažnju
Osjećaji za prošlost
- Ono što su učinili Bošnjaci u turskoj vojsci zapisano je zlatnim slovima u turskoj historiji - kaže prof. Imamović.
Prema njegovim riječima, najveći uspjeh Bošnjaci su doživjeli predvođeni Gazi Husrev-begom, a najznačajnija bitka koju su Bošnjaci izvojevali u tom periodu desila se 1526. godine. Profesor Imamović ističe da se o svemu spomenutom za vrijeme Austro-Ugarske, Kraljevine Jugoslavije, pa i Titove Jugoslavije, o tome nije znalo, niti se smjelo pisati.
- Kako se ne bi pobuđivali osjećaji za prošlost Bosne, o tome se nije učilo ni pisalo. Posljedica toga je da se o tome danas ništa ne zna - naglasio je prof. Imamović.
Profesor Imamović: Nova knjiga
Voljeli vino i bozu
Amelija Ann Bladford Edvards (Amelia Ann Blandford Edwards) u knjizi "Natrag kroz Nubiju" 1891. godine spomenula je Bošnjake. Ona navodi da su Bošnjaci u selu Der većinski dio te da su potomci bosanskih vojnika koje je sultan Selim I poslao u ovo područje kako bi čuvali njegove posjede. Navodi da su bili bijeli, da su zadržali specifičnosti svojih predaka i da su odavno zaboravili bosanski jezik. Jedan od izvora o Bošnjacima u Nubiji svjedoči da su bili neizmjerno ponosni na svoje porijeklo, da su bili veoma lijepi te ovisnici o vinu i bozi.
