Povijesna presuda zločinačkoj organizaciji Zijada Turkovića, koja je počinila najmonstruoznija i najteža krivična djela na prostoru BiH do sada, rezultat je mukotrpnog rada svih policijskih agencija, a koje su predvodili državni tužioci Diana Kajmaković i Oleg Čavka.

Petogodišnji proces

Turković i četvorica članova njegovog zločinačkog klana, nakon apelacionog postupka, pravosnažno su osuđeni na ukupno 95 godina zatvora. U predmetu je, inače, ukupno izrečeno 119 godina zatvora jer su pojedini članovi ove grupe već na početku procesa priznali krivicu te osuđeni, a samom Turkoviću potvrđena je 40-godišnja zatvorska kazna.

Malo ko može se pohvaliti takvim rezultatom kakav su postigli hrabri tužioci Kajmaković i Čavka, koji su tokom ovog procesa bili izloženi užasnim pritiscima, premda se na to nikada u javnosti nisu požalili. Kajmaković je, poznato je, više puta bila i meta fizičkih napada kriminalaca.

No, to je nijednog trenutka nije pokolebalo niti spriječilo da iznese predmet do samog kraja. Podsjetimo, ova zločinačka organizacija za sobom je ostavila pet leševa, opljačkala je 2,5 miliona maraka sa Sarajevskog aerodroma, pokušala ubiti više osoba, otela dionice Fabrike čarapa “Ključ”, trgovala heroinom i prala novac.

U ekskluzivnom intervjuu za “Dnevni avaz” tužiteljica Kajmaković govori o historijskoj presudi, kao jednoj od najznačajnijih do sada izrečenih na prostoru Balkana, ali i o najtežim trenucima koje je proživjela tokom istrage i sudskog procesa protiv Turkovićeve grupe te značaju pravomoćne presude koja vraća povjerenje građana u pravosudni sistem.

- O značaju presude mogu reći s profesionalne i privatne strane. Privatno, konačno sam završila posao, našla smiraj zajedno s porodicama, nadam se. A sa profesionalne strane mislim da smo pokazali i dokazali da Tužilaštvo BiH radi uprkos kritikama koje su postojale posljednjih mjeseci i godina. Konačno smo vidjeli da smo ovaj dugogodišnji trud, a nije mala stvar da će u septembru biti pet godina, okončali s ovakvom presudom, u pozitivnom smislu riječi.

Kakav je značaj presude s aspekta sigurnosti građana i države, odnosno kakvu poruku šalje po pitanju pravne sigurnosti. Da li izrečena presuda nešto mijenja u pogledu sigurnosne situacije?

- Nažalost, cijeli ovaj postupak bio je medijski propraćen. Kad kažem nažalost, kažem to s privatnog aspekta, a s profesionalnog meni je ovaj predmet bio kao i svaki drugi, možda malo više naporan, i sigurnosni moment je bio prisutan u mom i životu kolega koji su radili na ovom predmetu, ovoga tima i samog Tužilaštva BiH.

Sigurnosna situacija u BiH je takva kakva jeste. To kada se poredi s nekim parametrima, brojem stanovnika i drugim velikih gradovima, nema velike razlike, samo što u BiH mi nismo navikli na ovo što nam se dešava svaki dan, s ovim vrstama krivičnih djela i to je malo uveličalo nesigurnost. Smatram da građani trebaju da budu svjesni i sigurni da sve policijske agencije na nivou cijele države rade, to vam mogu garantirati. Mogu reći i da Tužilaštvo BiH, kao i tužioci i sudije ostalih tužilaštava i sudova rade u skladu s Ustavom i zakonom te onim zbog čega su izabrani i zakletvu položili.

Predmet izazova

Postoje li još neki predmeti velikog značaja na kojima radite?

- Tokom rada na predmetu “Turković i ostali” cijelo vrijeme radila sam i na mnogim drugim slučajevima, što se vidi, bile su pravomoćne presude, to je evidentno. Mi uvijek radimo.

Koji su to bili najteži trenuci za Vas tokom istrage i suđenja u predmetu “Turković”?

- Tokom istrage to je bio moment kad su oštećeni preuzimali leševe. To je bio jedan emotivni trenutak. Takva situacija me kao tužioca, a smatram da sam sazrio tužilac, svaki put iznova pogodi. To je bio jedan od momenata kada govorim o ljudskosti.

Kajmaković: Presuda je samo dokaz ko smo, šta smo i kako ćemo dalje

Kada govorim s pravne strane, cijeli predmet je bio predmet izazova, postojale su nove i nepredviđene situacije i to je ovom Tužilaštvu bio jedan novi izazov. Taj novi izazov pomogao mi je da profesionalno sazrim i da svi oko mene i zajedno, cijelo Tužilaštvo, pokažemo koliko i šta možemo te da možemo i hoćemo!  

Je li se nakon izricanja presude zločinačkoj organizaciji Zijada Turkovića promijenila situacija vezana uz Vašu sigurnost, s obzirom na to da ste bili više puta meta napada koji nikada nisu rasvijetljeni?

- Zato postoje agencije koje procjenjuju moju sigurnosnu situaciju i ne samo moju već svih uposlenika, a prije svega tužilaca u Tužilaštva BiH, a kada govorimo o slučajevima koji nisu riješeni, ništa mi nije poznato, ja sam tu oštećeni.

Sudija Apelacionog vijeća Suda BiH Senadin Begtašević je prilikom izricanja presude na kraju citirao njemačkog pravnika Klausa Renerta koji je, govoreći o pozivu sudije, zapisao da je “zadatak sudije da u sporu koji pred njega iznesu strane u postupku u okviru jednog fer postupka i nezavisno te u skladu s pravnom normom koja obavezuje obje strane donese odluku i uspostavi pravni mir”. Čini se da upravo ova poruka nosi ogroman značaj u izreci pravosnažne presude.

- Moram Vam reći da me je sudija fascinirao, jer je pronašao citat poznatog njemačkog pravnika Klausa Renerta. Mislim da je poruka bila upućena, prije svega, pravosuđu. Odnosno da sudije i tužioci ne bježe od rada na ovakvom predmetu. Postojala je uznemirenost vezano uz to šta će biti i kako će se sve odvijati na apelaciji i evo, mir je postignut.

Šta pravomoćna presuda Turkoviću i ostalima znači za daljnji rad Tužilaštva BiH?

- Idemo dalje! Mi idemo dalje, ja sam to rekla nekoliko puta. Ja sam samo radila svoj posao, možda malo teže u odnosu na druge kolege. Ima veoma teških predmeta, ovaj je bio medijski propraćen, pa je bilo malo teže. Ponovit ću - mi idemo dalje, mi nismo nijednog momenta stali, presuda je samo dokaz ko smo, šta smo i kako ćemo dalje.

Vaša ocjena rada Tužilaštva BiH?

- Dobri smo. Odlični!    

Podrška porodice

Žena ste, kako uspijevate da uskladite posao i privatne obaveze?

- Samo ja to znam i moja porodica naročito, ali upravo ona mi je bila velika podrška, od majke do kćerke, da ne preskočim muža i sina, moju sestru i kolegice.   

Pozitivan pritisak

Možete li reći nešto više o pritiscima kojima ste bili izloženi u svom radu na predmetu “Turković”?

- Na ovom predmetu nije bilo pritiska. Postojala je druga vrsta pritiska, ja sam vršila pritisak na druge radnike, jer sam pokušala da Tužilaštvo drži sve pod kontrolom. Predmet je bio težak i ništa se nije smjelo ispustiti kontroli. Tužilaštvo je vršilo pritisak na policijske agencije, ali ne zbog nerada, nego da sve to bude usklađeno, jer su u ovaj predmet bile uključene sve agencije, od SIPA-e, Federalnog MUP-a, MUP-a Kantona Sarajevo do
finansijskih inspektora. U pitanju je bio pozitivan pritisak, da zajedno rade, da mi to možemo i hoćemo. Govorimo o toj vrsti pritiska, a na mene nije bilo nikakvog pritiska.

Ustavna mogućnost

Šta znače najave odbrane da će uložiti žalbe Ustavnom sudu BiH i može li to nešto promijeniti?

- Njihovo je zakonsko pravo i Ustav im je dao mogućnost da podnesu apelaciju Ustavnom sudu BiH, a ne bih se upuštala u komentiranje eventualnog ishoda. Mi ne komentiramo nikakve presude, a kamoli Ustavnog suda.