Nema sive zone kada je riječ o borbi protiv terorizma i njegovog finansiranja. Tu morate biti na pravoj strani, a sada niste, kaže u intervjuu za "Dnevni avaz" ambasador Dejvid Robinson (David), prvi zamjenik visokog predstavnika u BiH. Američki diplomata s bogatim iskustvom kaže da je i lično, dok je radio u Iraku, Afganistanu i Keniji, imao bliske susrete s najvećom globalnom prijetnjom - terorizmom.

Cijeli paket

- To nije nešto što biste voljeli doživjeti - kaže kratko Robinson. U intervjuu za "Avaz" govori i o drugim aktuelnim pitanjima, korupciji, nepotizmu, odlasku OHR-a i izvorima nestabilnosti u BiH.

Narodna skupština RS donijela je Deklaraciju o Ustavnom sudu BiH, koju ste kritizirali. Je li to kršenje Dejtonskog sporazuma ili bi tek moglo biti?
 
- Mislim da je ovo drugo bliže. To je politički stav koji još nema snagu zakona. Mi ćemo sačekati da vidimo šta će se dešavati kada Ustavni sud BiH donese odluku. Ali, nekoliko stvari izašlo je na površinu u ovom slučaju. Koliko se sjećam, baš su vlasti RS tražile da u Izjavu za EU bude ubačen dio o privrženosti Dejtonu. I mene su uvjeravali, kada sam bio u Banjoj Luci, da oni podržavaju Dejton u cijelosti.

To ukazuje na značajan nesporazum, jer Dejton nije a la carte jelovnik, s kojeg uzimate samo ono što vam se sviđa.

  Ali, zar ne govore svi o tome da je Dejton prevaziđen, da ga treba mijenjati?
 
- Ne mislim da je iko mislio da će Dejtonski sporazum biti skoro nepromijenjen 20 godina poslije potpisivanja. Svi su mislili da će biti više napretka i da ćete biti jače i bliže EU i NATO-u. Ali, eto, dogodilo se. Uvjeren sam da mora postojati određeni proces tranzicije. Mislim da postoji konsenzus u zemlji o euroatlantskim integracijama, da je EU svima cilj i da Unija sada ima ključnu ulogu u reformama, zajedno s domaćim političarima. Ali, Dejton ostaje ustavni okvir za ovu zemlju. Ne možete ga gurnuti ustranu. To je zakon ove zemlje i mora biti poštovan. Da, treba ga mijenjati; da, Evropa je budućnost, ali hajdemo napraviti tu tranziciju. Domaći političari to moraju shvatiti i početi raditi.
 
Evropska unija je odustala, pardon odlučila je odgoditi uvjet provođenja presude "Sejdić - Finci" i deblokirati evropski put. Hoćete li i vi odustati od ispunjavanja pet ciljeva i dva uvjeta za ukidanje OHR-a i ranije staviti ključ u bravu?
 
- Ne vjerujem. Pet ciljeva i dva uvjeta legitiman su put za ovu zemlju. Postoji određeni subjektivni dojam o tome je li ih zemlja ispunila ili ne. Važno je prepoznati napredak, a ne samo okončan rezultat. Ne mislim da je mudro za međunarodnu zajednicu da samo insistira da se nešto samo lijepo upakuje i preda Evropskoj uniji. Zato ćemo nastaviti raditi s državom dok ne bude na čvrstom i nepovratnom putu promjena. U međuvremenu, još smo tu.
 
Još država nije u takvom stanju da nas možete ostaviti same?
 
- To je malo paternalistički pristup. Ostaviti vas same? Trideset godina sam u američkoj diplomatiji i čudi me da vidim ljude u BiH koji govore da ovoj zemlji nema spasa, da je izgubljen slučaj. Ali, nije. Ovo je prava država, sa sposobnim ljudima, koja može uspjeti. Nije da vam treba "očeva ruka" da vas vodi. Nije to slučaj. Već liderima ove zemlje treba biti osvijetljen jasan put da donesu veoma teške odluke koje će biti neophodne na evropskom putu. Teške će se stvari događati, svima će ih biti teško prihvatiti, ali to je liderstvo.
 
Naš je posao da lideri ove zemlje shvate kako da to učine i budu nagrađeni. I to je smisao ove evropske inicijative. Nagrada i prije nego što se te stvari učine.
 
Ali, imate još bonske ovlasti, imate strane sudije u Ustavnom sudu, imate ključne poluge u vlasti...
 
- To je tačno i neophodno, jer su institucije premlade. Budimo realni, izlazite iz teškog perioda, a demokratija je teška. Međunarodna saradnja garancija je dok se institucije ne usidre, ne samo u zakonu nego u javnoj percepciji. Da ljudi vjeruju pravnom sistemu. Zato smo potrebni i ne znam koliko će tako biti. Dvadeset godina je dugo, ali ne predugo.
 
Pratite li debatu o bh. pravosuđu u javnosti? Slušamo kritike na račun tužilaca, hapse se sudije, trebamo li mijenjati sistem?
 
- Ne bih ulazio u pojedinosti. Važno je da građani imaju osjećaj da proces reforme pravosuđa vodi ka iskrenom, transparentnom pravosuđu i da donose najbolji rezultat. Ako ima korupcije, treba je iskorijeniti. A ima korupcije svugdje, pa i u BiH. Ljudi moraju imati osjećaj dostupnosti tih procesa, da oni koji donose odluke mogu biti odgovorni i prozvani. Zato je vaš posao izuzetno važan. Mediji se trebaju pobrinuti da odluke budu dostupne javnosti u dobru i zlu. Bile dobre ili loše. Tako funkcionira demokratija.
 
Ali, nisu svi odgovorni narodu. Recimo, tužioci ne odgovaraju građanima nego neovisnom tijelu VSTV-u, odnosno samo disciplinskom tužiocu, ali pojedince niko ne proziva za neefikasnost, iako imaju veliku autonomiju.
 
- Teško je dati pravi odgovor na to pitanje. Poštujem neovisnost pravosuđa. Ali, vi ste mediji, pratite šta oni rade i o tome izvještavate. Tako ljudi mogu znati šta oni rade. Građani onda mogu tražiti bolji rezultat za porez koji plaćaju. U demokratiji morate učestvovati, to nije navijački sport. Biti građanin to je težak posao.
 
Kažete da ih mi pratimo, ali čini se da oni više prate nas. Bilo je u proteklom periodu više upada vlasti u medije, uključujući i "Avaz", koji su izgledali kao pritisak i ocjenjeni kao zastrašivanje. Kako Vi to komentirate?
 
- Namjerno sam naglasio ulogu medija. Gledajte, pravosudni sistem može legitimno tražiti od medija, ako je potrebno, neke informacije ili dobiti nalog, dokumente koji su im važni za slučajeve. Mediji imaju posebno mjesto u demokratiji i važno je da vlast prema njima postupa s poštovanjem i da ne odaje dojam da vrši pritisak na njih ili ih proganja.
 
Sve što je zastrašivanje medija je pogrešno. A vi trebate biti spremni na saradnju. Mediji trebaju biti neovisni i biti u stanju reći šta imaju, a da se neko zbog toga ne obruši na vas.
 
Ozbiljna pitanja

Imate veliko iskustvo u pogledu borbe protiv terorizma. Kako komentirate napore koje u tom pogledu čini BiH?
 
- Često prijateljima kažem da nema igranja u ozbiljnim pitanjima. Nema sive zone u nekim pitanjima, a terorizam je jedno od takvih. Borba protiv finansiranja terorizma dio je toga. Ova zemlja mora se odlučiti gdje je. Hoće li biti dio borbe protiv terorizma ili ćete biti najslabija karika. Pitanje MONEYVAL-a je uznemirujuće. BiH je možda jedina ili jedna od rijetkih koje je uopće MONEYVAL prijavio FATF-u. Želite li zaista biti takvi? Ovdje nema mjesta šali.
 
To nije pozicija koja vam treba. Kao što smo maloprije spomenuli da RS iz Dejtona želi uzeti samo što joj se sviđa, i ovdje je slično. Vi ste ili usaglašeni s priznatim, efikasnim i poštovanim međunarodnim principima borbe protiv nasilnog terorizma ili finansiranja terorizma ili niste. Ne možete u ovom slučaju biti "malo trudni". Ili jeste ili niste. Sada izgleda kao da su neki odlučili da neće. To je pogrešna strana! Trebali biste biti na pravoj strani. Zato smo rekli vlastima da to urade što prije.

Islam u BiH je sekularan

Je li BiH posebno interesantna ili rizična zemlja u pogledu nasilnog ekstremizma?
 
- Ne mislim da je tako. Ono što bih volio jeste da više Amerikanca i ljudi iz zapadne Evrope doživi BiH i vidi na ulicama relativnu harmoniju različitosti. Mnogi imaju pogrešnu sliku o islama. Toga nema ovdje. Ovdje je sekularni, moderni islam, vjera kao i katoličanstvo i svaka druga. Nema ništa što vas čini većom prijetnjom od bilo koje druge države. Slabost institucija čini da je teža borba s ovim kao i drugim pitanjima. Recimo, nešto što je iritantno za SAD i njene institucije, može biti fatalno za ovu zemlju, jer njene institucije nisu dovoljno razvijene. Mi, SAD, možemo podnijeti pritisak, ali mnoge institucije u BiH u krhkom su stanju i mali pritisak može napraviti veliki problem.

Ako ima nepotizma, mediji to moraju reći!

Govori se mnogo o korupciji u BiH. Kako biste Vi kao građanin postupili da Vaš premijer za savjetnika uzme svog prvog rođaka, a i ostale članove svoje porodice imenuje na važne pozicije u državi?
 
- Postoje dva principa koje želim spomenuti u tom pogledu. Jedan je da oni koji su na vlasti prave svoj tim i okupe oko sebe ljude s kojima žele raditi. Ako neko izabere svog prijatelja i ako je on sposoban, dobro. A drugi je princip sposobnost. Važno je da oni koji obavljaju važne pozicije budu sposobni za njih.
 
Mora postojati balans negdje između prava da izvršne vlasti biraju saradnike i prava glasača da imaju kompetentne vlasti. Ali, ako je očito favoriziranje, ako je očito kršenje etičkih standarda, to treba razotkriti i javno reći, bilo vi ili neko drugi. Je li to nezakonito, ne znam. Ali, ako nije, onda je to glupo, jer građani neće dobiti vlast kakvu zaslužuju.