U bosanskokrupskom selu Vranjska podno Grmeča, u poslije rata obnovljenoj kući, u krajnjem siromaštvu živi šesteročlana porodica 46-godišnjeg Željka Šijana i njegove osam godina mlađe supruge Milke.

Kućanski poslovi

S njima zajedno žive jedanaestogodišnja kćerka Željka, učenica četvrtog razreda osnovne škole, i njena četverogodišnja sestra Milica, nepokretna baka Dara i djed Mile. Željko je poljoprivrednik, a supruga Milka je domaćica.

Kuća Željka i Milke Šijan u Vranjskoj

Kćerka Željka rođena je s deformitetom, tzv. zečijom usnom, zbog čega je u Sarajevu do sada imala pet operativnih zahvata. Zato joj je teže pohađati nastavu nego ostalim učenicima, riječi teško i nerazgovijetno izgovara. Supruga Milka kaže da njeni ukućani teško preživljavaju, a najveća briga joj je svekrva Dara koja je već pet godina nepokretna i o kojoj se, osim o kćerkama i svim kućanskim poslovima, ona mora brinuti.

Tuđa njega  

- Za baku primamo naknadu 320 KM za tuđu njegu i pomoć i od toga joj kupimo lijekove i pelene, a za ostatak platimo struju i kupimo namirnice, koliko možemo. Na našoj njivi uzgajamo žito i kukuruz, a nađe se i povrća i voća. Teško se od toga možemo prehraniti - kaže domaćica Milka.

Bez pomoći države  

Željka Šijana zatekli smo kako pomaže komšijama u poljoprivrednim radovima.

- Bavim se poljoprivredom, bez ikakve pomoći države. Ono što zaradim iskoristim da kupim potrebno za sjetvu. Nemam nikakvih stalnih primanja. Srećom, imamo struju, a vodom se snabdijevamo iz vlastitog bunara - ističe Željko.