Poprište najveće ekološke katastrofe u američkoj historiji, Meksički zaliv iznenađujuće se dobro oporavio od eksplozije na naftnoj platformi BP-a Deepwater Horizon prije pet godina, piše britanski Telegraph.

Na današnji dan 2010. podmorsko crpilište BP-a eksplodiralo je 65 kilometara od obale Louisiane. Poginulo je 11 radnika BP-a s platforme, a okolišu je prijetilo onečišćenje katastrofalnih razmjera.

Punih 87 dana milioni litara nafte prštali su s morskog dna, s 1.500 metara ispod površine, dok je BP raznim metodama pokušavao začepiti otvor.

Javna kritika BP-a gomilala se sa svakom uginulom pticom, ribom i rakom koje je more izbacilo s debelim slojem nafte na njihovim tijelima. Naftne mrlje onečistile su pješčane obale Louisiane i za ekološki sistem vitalne obližnje močvare. Ribarstvo i turizam preko noći su se ugasili.

Iako je BP u američkom većinskom vlasništvu i promijenio je naziv iz British Petroleuma godinama prije, neprijateljsko raspoloženje prema Britancima raslo je brzinom istjecanja nafte i čak dovelo u pitanje "posebne odnose" Bijele kuće i Downing Streeta.

BP je preduzeo masovnu operaciju čišćenja i sanacije (troškovi do danas iznose 28 milijardi dolara) i ustanovio fond vrijedan 20 milijardi dolara za naknadu štete. Sredinom jula 2010., poslije nekoliko neuspješnih pokušaja, kompanija je konačno uspjela začepiti izvor posebnom metalnom kapom.

Meksički zaliv danas izgleda čisto, more je azurno, blistavo i puno života. "Otpornost" je riječ koju o oporavku Zaliva koriste svi, od aktivista za okoliš do predstavnika BP-a, morskih biologa i istraživača. Ali ne slažu se oko razmjera štete.

Oko 3,2 miliona barela sirove nafte (oko 500 miliona litara) iscurilo je u 87 dana. Onečišćeno je više od 1.700 kilometara obale.

Većina toga je ishlapila ili se razgradila, ali oko 10 miliona litara ostalo je na morskom dnu.

Oceanolozi sa sveučilišta u Georgiji tvrde da je nafta raspršena na 1.800 kvadratnih kilometara morskog dna. BP to osporava.

Izravan utjecaj na okoliš bio je golem, ali se obalni i morski svijet uspio oporaviti. To naznačuje da dugoročne posljedice neće biti tako loše kao što se izvorno pretpostavljalo.

BP je u nedavnom izvještaju objavio da nema dokaza o "značajnom dugoročnom utjecaju na populaciju bilo koje vrste", iako su naučnici još oprezni oko toga.

Plaže i močvare očišćene su nakon mjeseci naporna rada, iako tu i tamo zna isplivati pokoja naftna mrlja.

Predsjednik uprave BP-a Tony Hayward zaradio je nadimak "najomraženijeg čovjeka u Americi" nakon što je na početku havarije posjetio područje i nevjerojatnim komentarom "utješio mještane".

-Nitko više od mene ne želi da ovo bude što prije gotovo. Htio bi svoj život natrag - rekao je.

Iako se brzo ispričao za svoj "žalostan" odabir riječi nakon katastrofe u kojoj je 11 ljudi poginulo, a ekosistemu i lokalnom gospodarstvu prijetilo uništenje, ugled mu je nepovratno narušen.

I prije tog gafa govorio je o "relativno maloj" mrlji u usporedbi s veličinom okeana, pa BP-u nije preostalo ništa drugo nego da ga smijeni. Zamijenio ga je američki hemijski inženjer Bob Dudley.

Kada je u pitanju količina iscurjele nafte, nesreća je najveća u historiji. Ali predviđanja o "mrtvim zonama" uz obalu Louisiane nisu se ostvarila.

Kada su u pitanju posljedice po okoliš, odgovor ovisi o tome koga pitate.

BP u svom izvještaju tvrdi da nema trajnih posljedica po ekosistem. Tvrtka navodi da je onečišćenje "bilo ograničeno u prostoru i vremenu, uglavnom u zoni blizu izvora" i da se Zaljev impresivno oporavio.

-Dosad prikupljeni podaci pokazuju da se ekološka katastrofa kakve su se mnogi bojali, vjerojatno razumljivo u to vrijeme, nije ostvarila. Zaljev se oporavlja brže od očekivanog - rekao je glasnogovornik BP-a Geoff Morrell.

Tražeći neovisno mišljenje novinari Associated Pressa pitali su 26 morskih biologa da po 20 tačaka ocijene "zdravlje" Meksičkog zaliva. Prije nesreće dali su mu 73 boda na ljestvici do 100, a poslije 65 bodova.

- Gledajte, stavili smo prirodu na veliko iskušenje i mislim da smo dobro prošli. Možemo se smatrati srećkovićima - rekao je Chris Ready s Oceanografskog instituta u Louisiani.

Uglavnom zato jer su i Zaljev i BP imali sreće. Za početak, do curenja je došlo 65 kilometara od obale, duboko ispod površine i relativno daleko od životom najbogatijeg dijela akvatorija.

Iscurila je laka sirova nafta koja se brže razgrađuje od teške sirove nafte kakva je, naprimjer, zapljusnula obale Aljaske nakon havarije broda Exxon Valdez 1989. godine.

A mora se i priznati da je BP poduzeo opsežnu, skupu i dobrim dijelom uspješnu operaciju čišćenja.

Šteta za okoliš bila je velika, kao i posljedice za ljude čiji životi ovise o Zalivu, ali i oporavak je zadivljujući. Meksički zaliv, kao što svi kažu, zaista se pokazao otpornim mjestom.