KOLUMNE

Za šta su borci krivi

Komentar dana

Almasa HADŽIĆ ([email protected])

19.4.2015

Sarajevski ministar za boračka pitanja Muharem Fišo debelo je u pravu kada tvrdi da o sudbini boraca danas u parlamentima odlučuju članovi takozvanih minhenskih brigada. Odlučuju ne samo ti koji su, svojevremeno, branili Minhen, Beč, Zagreb i druge evropske metropole dok se zemlja borila za opstanak, nego i oni koji su nekoliko godina nakon rata na junačka prsa, odjednom, okačili boračke iskaznice.

A u ratu, osim u kafani ili kakvom dobro sklonjenom logističkom centru ili na drugom mjestu, niko ih nikada nije vidio.

Tresli su se nedavno i Majevica i cijelo Podrinje od bijesa kada su čuli kako njihovog ratnog komandanta, porijeklom iz Krajine, koji je, nakon svih bitaka koje je s njima  prošao, u julu 1995. godine svoju glavu hrabro poturio i pod Srebrenicu, negdje u Krajini proglašavaju ratnim dezerterom i teroristom!

Ko to čini, pitali su se Podrinjci, odlučni da ustanu u svaku vrstu odbrane svog komandanta. Odgovor je bio: oni koji su u ratu pušili travu u Njemačkoj! Ko je zaista kriv što danas u parlamentima i kojekakvim forumima o sudbini nekadašnjih istinskih boraca odlučuju oni koji s borbom za BiH u ratu, a pogotovo u miru, ne žele imati ništa?

Krivi smo svi pomalo, a, neka se nimalo ne ljute, najviše borci! Pa, valjda oni najbolje znaju u kojim su se kafanama, dok su vođene strašne bitke i u njima ginuli njihovi saborci, pijani vucarali kojekakvi činovani faktori, politički funkcioneri, logističari...

Isti ti se, glasovima i šutnjom istinskih boraca, i dvadeset godina poslije vucaraju po štabovima političkih partija na vlasti, parlamentima i vladama i mašući nekakvim svojim zaslugama, komanduju procesima u zemlji, pa i onim koji se tiču statusa i ugleda boraca. Pravi borci imaju pravo biti nezadovoljni, jer njih se najmanje pita i sluša u poslijeratnoj BiH.