Autorica Catherine Hiller odrasla je u New Yorku i popušila svoj prvi joint u parku u Brooklynu.
Kad je uzela prvi dim, već je bila u "treningu", pušeći cigarete da bi dobro izvela uvlačenje. Ali kaže da je ništa nije moglo pripremiti za euforiju koju je tad osjetila i otad je, nimalo se ne srami priznati, "potpuno navučena".
- Bilo je jednostavno divno - prisjetila se početaka pušenja kanabisa.
- Dozvolilo mi je da dospijem do određenih misli i ideja koje prije nisam imala - dodala je.
U svojoj novoj knjizi "Samo reci da: Marihuana memoari" Hiller opisuje svoje avanture kroz život i preispituje uobičajene stereotipe o tome kakvi su pušači trave.
I iako se širom svijeta ta mišljenja možda već polagano mijenjaju, mnogi su još uvijek uvjereni da tih 50 godina svakodnevnog pušenja marihuane može donijeti samo loše i od tebe napraviti neodgovornu "spaljenu" osobu. I za neke je ljude to, nažalost, istina. Ali ne i za Hiller.
Ona je u svojih 68 godina života jako puno napravila, vjerojatno puno više nego neki ljudi koji nisu nikad taknuli travu. Ona je aktivistica, radila je filmove, pisala knjige, a ima i doktorat sa Univerziteta Brown. Pomagala je u dokumentiranju Woodstocka, a sad slično radi na Burning Manu. Uz sve to, odgojila je tri dječaka. I da, pušila je i s njima.
Sebe ne voli zvati "aktivisticom za marihuanu", ali priznaje da je otvoreno pisanje o njezinoj "ljubavnoj vezi s travom" dovelo do nekih zanimljivih rasprava sa susjedima.
- Kad mi je izašao prvi tekst - "Kako kupujem travu" - susjedi su mi dotrčali komentirajući "Zašto mi nikad nisi ponudila?" ili "Oh, mi se napušavamo cijelo vrijeme" - ispričala je.
Dakle, šta se dogodi kad pušiš travu svaki dan 50 godina? Postoje razne mogućnosti, ali možda postaneš i uspješan ostvareni roditelj i vrlo zabavan pisac, poručuje Huffington Post, a prenosi Index.