Vijeće Apelacionog odjeljenja Suda BiH jučer je Zijadu Turkoviću i članovima njegove monstruozne zločinačke organizacije, 46 mjeseci od podizanja optužnice 11. juna 2011. godine, izreklo drugostepenu, konačnu presudu. Turković je osuđen na 40, Milenko Lakić na 35, Saša Stjepanović na 12, Fadil Aljović na pet, a Muamer Zahitović na tri godine zatvora.

"Dnevni avaz" ekskluzivno donosi test kompletne presude, kako ju je jučer, 16. aprila 2015. godine, pročitao predsjedavajući Apelacionog vijeća sudija Senadin Begtašević. Historijska presuda ima veliki značaj za BiH, stoga je najtiražniji list svojim čitaocima donosi odmah, dan nakon donošenja.

(Napomena: Nije riječ o zvaničnoj presudi, koja će biti dostupna javnosti tek nakon što pisanim putem bude otpravljena strankama u postupku.) 

Ovo ročište zakazano je povodom javnog objavljivanja presude Suda BiH u krivičnom predmetu protiv optuženih Turković  Zijada i drugih zbog krivičnih djela organizovani kriminal, iz člana 250. Krivičnog zakona BiH, i drugih. Da konstatujemo prisustvo stranaka za Tužilaštvo BiH.

Tužilac Diana Kajmaković sa saradnicima. Koliko vidim, prvooptuženi Turković Zijad nije pristupio. Njegovi branioci. Advokat Fahrija Karkin kao glavni branilac i dodatni, advokat Rusmir Karkin.

Optuženi Saša Stjepanović. Prisutan. Njegov branilac advokat Bilić Senad. Optuženi Zahitović Muamer. Prisutan. Njegov advokat Muhidin Kapo. Optuženi Lakić Milenko. Prisutan. Njegov branilac Dejan Bogdanović. Optuženi Agović Fadil. Prisutan. I njegov advokat Kerim Čelik.

Molim da stojeći saslušate objavljivanje izreke presude.

Sudnica broj 6 Suda BiH 16. aprila 2015.: Izrečena presuda nakon više od 1.400 dana procesa

Nakon održanog javnog pretresa pred Vijećem Apelacionog odjeljenja i tajnog vijećanja i glasanja dana 16. 4. 2015. godine izriče i javno objavljuje Sud BiH u ime BiH presudu. Optuženi Turković Zijad, Stjepanović Saša, Lakić Milenko, Aljović Fadil krivi su što su postali pripadnicima međusobno povezane i organizovane grupe ljudi u smislu člana 1., stav 20. Krivičnog zakona BiH, člana 2., stav 18. Krivičnog zakona Federacije BiH i člana 147., stav 13. Krivičnog zakona RS, koja je organizovana s ciljem da pripadnici grupe međusobnim povezivanjem i dogovaranjem, povezivanjem i dogovaranjem s drugim osobama i samostalno organizuju, pripremaju i vrše djela koja u međusobnoj povezanosti radnji posljedica imaju obilježja krivičnih djela propisanih Krivičnim zakonom u BiH, Krivičnim zakon Federacije BiH i Krivičnim zakonom RS, a koja krivična djela su s obzirom na način izvršenja i djelovanja grupe nakon otkrivanja izvršenih djela izazvala uznemirenost, strah i nesigurnost među građanima Federacije BiH, RS, odnosno cijele države BiH, i čije posljedice nadilaze granice entiteta BiH i države BiH te izazivaju ozbiljne reperkusije i štetne posljedice za BiH zbog narušavanja ugleda BiH u međunarodnoj zajednici, koja se zbog ovakvih djela svrstava u zemlje visokog sigurnosnog rizika po kojima će pripadnici grupe ostvarivati zajedničku ili pojedinačnu protivpravnu imovinsku korist u novcu, materijalnim dobrima, ili drugim oblicima koristi u kojoj su uloge pojedinih pripadnika grupe međusobno povezane, podijeljene i razgraničene s obzirom na položaj svakog pripadnika grupe, tako da je optuženi Zijad Turković unutar svake međusobno povezane i organizovane grupe donosio odluke, naređivao izvršavanje djela i radnji s drugim pripadnicima dogovarao i planirao izvršavanje djela i radnji, s drugim pripadnicima izvršavao ugovorene radnje sam ili s drugim pripadnicima nadzirao i kontrolirao izvršavanje radnji i odlučivao o podjeli protivpravne koristi koju je grupa pribavljala izvršavanjem dogovorenih djela i radnji.
 
Dok su optuženi Stjepanović Saša, Drinić Mirza, Delić Ermin, Lakić Milenko, Đurić Željko, Duminjić Sead, Memović Hajrudin, Aljović Fadil, Planinčić Danijel i Rajak... Dragiša, zajedno s Kalender Isljamom, Zeković Emirom, Milovanović Rajkom i drugim njima poznatim osobama, u sastavu pojedinačnom međusobno povezanih i organizovanih grupa, pristali da postupaju po odlukama i naredbama optuženog Zijada Turkovića i po međusobnim odlukama i dogovorima radi pribavljanja imovinske koristi, pa su kao pripadnici organizovane grupe međusobnim povezivanjem i dogovaranjem te povezivanjem i dogovaranjem s pripadnicima drugih organizovanih grupa međusobno planirali, pripremali i izvršavali djela i radnje međusobno dogovorene u okviru organizovane grupe, i tako aktivnim radnjama, kao saizvršioci i kao pomagači, prikrivanjem izvršenih djela na odlučujući način doprinosili uspješnom djelovanju organizovane grupe i uspješnom pribavljanju protivpravne koristi, pa su tako kao pripadnici pojedinačnih, međusobno organizovanih grupa radi pribavljanja imovinske koristi optuženi djelovali u periodu od početka 2005. do septembra 2010. godine te su protivno članovima 3., 4., 53. Zakona o sprečavanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga organizovali i vršili nedozvoljen promet opojnih droga, supstanci koje se nalaze na listi opojnih droga cihotropnih tvari, biljaka iz kojih se može dobiti opojna droga i prekursora, zatim silom i prijetnjom da će izravno napasti na život i tijelo drugih osoba i upotrebom vatrenog oružja oduzimali pokretne stvari od drugih osoba i prisiljavali druge osobe da čine radnje na štetu svoje imovine, zatim dogovarali lišavanje života drugih osoba, pripremali i pokušali lišiti života više osoba, lišili života više osoba, vršili neovlašten promet oružja i neovlaštenu izradu oružja s ciljem upotrebe u izvršenju navedenih djela, upotrebom oružja prilikom izvršenja navedenih djela doveli u opću opasnost živote drugih osoba i imovine većeg opsega, dogovarali i pripremali izvršenje  krivičnih djela za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine ili veća kazna.

Izvršenjem navedenih djela pribavili imovinsku korist u novcu u neutvrđenom iznosu, materijalnim dobrima i drugim oblicima koristi, novcem pribavljenim na izvršenje izvedenih dijela kupovali pokretnu i nepokretnu imovinu i novac koristili u privredno poslovanje s ciljem ozakonjenja pribavljenog novca, pa su tako u periodu od 2005. do septembra 2010. godine izvršili:

Optuženi Turković Zijad i Stjepanović Saša zajedno s Kalender Isljamom, Zeković Emirom i drugim osobama. Nakon što se Zijad Turković prilikom izdržavanja mjere pritvora u Kaznenopopravnom zavodu u Sarajevu upoznao s Isljamom Kalenderom koji se u KPZ-u Sarajevo nalazio na izdržavanju mjere pritvora i potom na izdržavanju dugogodišnje kazne zatvora na koju je osuđen zbog izvršenja krivičnih djela organizovanih kriminal i člana 250., stav 2., u vezi s krivičnim djelom nedozvoljeni promet opojnim drogama iz člana 195. Krivičnog zakona BiH, međunarodni promet opojnih droga heroin, kokain i ekstazi Zijad Turković se dogovorio s Isljamom Kalenderom da zajedno organizuju neovlašten promet opojnim drogama koji je Isljam Kalender organizovao i vršio dostupanja na izdržavanje kazni s pripadnicima organizovane grupe koji su ostali na slobodi, i da ostvarenu zaradu međusobno dijele na način da Isljam Kalender kao zatvorenik učestvuje u organizovanju i prometu opojnim drogama, tako da Isljam uspostavi kontakt sa svojim ranijim suradnicima i s njima dogovori kupovinu i prodaju većih količina opojnih droga heroin i kokain, da dogovara prevoz i čuvanje opojnih droga i da učestvuje u pripremanju opojnih droga za prodaju takozvanim miksanjem droga i pakovanjem droga u pakete podobne za transportovanje i na način da Zijad Turković po izlasku iz pritvora na slobodu uspostavi kontakt s Isljamovim ranijim suradnicima s kojima će ga Isljam povezati uspostavi kontakt sa svojim ranijim suradnicima i da zajedno s njima organizuje promet opojnim drogama heroin i kokain, pa su po prethodnom dogovoru, nakon što je Zijad Turković izašao iz pritvora i za vrijeme dok je Isljam Kalender izdržavao kaznu zatvora u KPZ-u Kula i nakon što je Isljam Kalender završio s izdržavanjem kazne, organizovali međunarodni promet opojnim drogama heroin i kokain, pri čemu je Kalender vodeću ulogu u organizaciji i predvođenju, nadzoru i raspodjeli prihoda od prodaje opojnih droga prepustio Zijadu Turkoviću, tako da je Isljam Kalender uspostavio kontakt sa svojim ranijim saradnicima i povezao svoje ranije suradnike sa Zijadom Turkovićem, pa je Zijad Turković zajedno sa njima, zajedno sa svojim suradnicima, i zajedno s Isljamom Kalenderom organizovao međunarodni promet opojnim drogama na području BiH, Crne Gore, Srbije, Hrvatske i drugih zemalja Evrope, pri čemu je svojim vezama osiguravao da da Isljam Kalender kao zatvorenik izlazi van zatvora KPZ-a Kula i da kao zatvorenik ide na liječenje u zdravstvene ustanove bolnice Koševo i u centar za medicinsku rehabilitaciju „Reumal“ Fojnica, iz kojih kao zatvorenik može lakše izlaziti na slobodu, te da za vrijeme boravka na slobodi zajedno sa svojim i zajedno sa Zijadovim suradnicima vrši takozvano miksanje opojnih droga i pakovanje opojnih droga u pakovanja pogodna za transportovanje, nakon čega su Zijad Turković i Isljam Kalender zajedno dogovorili sa Sašom Stjepanovićem i Zeković Emirom da zajedno s njima učestvuju u organizaciji prometa opojnih droga heroin i kokain, tako da vrše prevoz opojnih droga i pakovanje opojnih droga, te su za potrebe prijevoza opojnih droga pribavili vozilo BMW tip 525, registarske oznake T54K573, u kojem su Zijad Turković i Isljam Kalender ugradili skriveno skrovište, štek, zapremine 19,5 litara, u koji je teoretski moglo stati i do 19 kilograma opojne droge, i druga vozila koja do sada nisu otkrivena, pa je po prethodnom dogovoru Saša Stjepanović pristao da uz novčanu naknadu vrši prevoz opojnih droga heroin i kokain, u skrovitim mjestima i štekovima u vozilima koja su mu pribavljali Turković i Kalender da vrši prebacivanje opojnih droga i prekursora i da vrši isporuku opojnih droga prekursora u BiH, Hrvatskoj i drugim državama Evrope, dok je Zeković po prethodnom dogovoru pristao da uz novčanu naknadu zajedno s Isljamom i drugim njima poznatim osobama vrši miksanje droga i pakovanje u pakovanja pogodna za transportovanje i pakovanja droga u skrovita mjesta i štekove u vozilima kojima su raspolagali, pa su po prethodno opisanim dogovorima i na prethodno opisani način Turković i Kalender zajedno sa Stjepanovićem, Zekovićem i zajedno s drugim njima poznatim osobama u periodu od 2005., a Saša Stjepanović od početka 2007. do septembra 2010. godine, vršili međunarodni promet opojnih droga kokain i heroin, tako da su Zijad Turković i Isljam Kalender od svojih suradnika prodavaca s područja Crne Gore i Bijeljine kupovali za novac ili međusobnom trampom, razmjenom opojnih droga, droge heroin i kokain visoke čistoće u količinama od 10, 20 kilograma i više, te su kupljenu drogu organizovano prebacivali u BiH, u Sarajevo, zatim skrivali i čuvali na tajnim lokacijama, a zasigurno u kući Kalendera u ulici Lepenička broj 171, u stanu Zijadove supruge na adresi Zagrebačka broj 73, i u drugim iznajmljenim stanovima, nakon čega su u opisanim skrovištima Kalender i Zeković miksali opojne droge, pakovali u pakovanja pogodna za transport, skrivali na skrovita mjesta, rezervnu gumu i specijalno ugrađeni štek u BMW-u, u skrovita mjesta u drugim štekovima i vozilima, koja do sada nisu otkrivena, pri čemu su preduzimali mjere zaštite od mogućeg otkrivanja skrivene droge vizuelnim pregledom upotrebom tehničkih sredstava i upotrebom pasa tragača, nakon čega je Stjepanović, koristeći putne isprave Republike Hrvatske i mogućnost da se bez viza kreće po državama Evrope, u navedenim vozilima vršio prebacivanja droge i vršio isporuku droge kupcima u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i drugim državama Evrope i po izvršenoj isporuci preuzimao novac od kupaca te ga predavao Turkoviću pa su na opisani način, Turković, Stjepanović i Zeković njima poznatom kupcu u Mostaru, Hadžić Emiru, isporučivali svakih 15 dana po 10 kilograma opojne droge heroin po cijeni od 15 eura po jednom gramu i manje količine opojne droge kokain po cijeni od 50 eura za jedan gram.

Zatim, kupcima na području Republike Hrvatske, Mekić Mithatu, Tolić Mariju, Sova Mariju i drugim njima poznatim kupcima isporučivali najmanje jednom u mjesecu u količinama od po 10 kilograma ili opojne droge kokain po cijenama koje bi s njima dogovorili i njima poznatim kupcima u drugim državama Evrope isporučivali najmanje jednom u mjesecu opojne droge heroin i kokain u količinama po cijenama koje bi s njima dogovorili, pri čemu je Turković u potpunosti vršio nadzor i evidenciju u prometovanim količinama opojne droge i o zarađenom novcu, te po njima poznatom prethodnom dogovoru isplaćivao Stjepanoviću, Kalenderu i Zekoviću u novcu ili u protivvrijednosti dogovorene količine droge kojima su Saša, Islam i Emir samostalno raspolagali kao svojim vlasništvom, dok je optuženi Turković za sebe zadržavao svu preostalu zaradu, pa su Turković, Stjepanović, Kalender, Zeković na opisani način izvršili međunarodni promet velike i neutvrđene količine opojnih droga heroin i kokain te na taj način ovlaštenim prometom droga zaradili veliku i neutvrđenu količinu novca, pa su Turković i Kaledner zarađenim novcem kupovali i nekretnine na području BiH, te su u vrijeme u kojem su vršili neovlašteni promet opojnim drogama kupili firmu, ugostiteljski objekt „Bel Ami“ u Sarajevu, apartman na Vlašiću, nekretninu porodičnu kuću na Bistriku u Sarajevu i druge nekretnine koje do sada nisu otkrivene, dok je na opisani način Stjepanović zaradio neutvrđenu količinu novca i zasigurno putničko vozilo marke BMW tip 525, registarskih oznaka T54K573, čiju je vrijednost u iznosu od 15.000 KM odrađivao Zijadu Turkoviću i Isljamu Kelenderu prevozom opojne droge.

Ivan Sedlo: Mjesto gdje su zakopana tijela Marija Tolića i Vernera Ajdarija

Optuženi Turković Zijad sam, nakon što je na način pobliže opisan u tački 1 činjeničnog opisa, izvršenjem krivičnog djela neovlašteni promet opojnim drogama pribavljao protivpravnu imovinsku korist u novcu, Turković Zijad je u periodu od 2005. do septembra 2010. novcem pribavljenim izvršenjem krivičnog djela kupovao nekretnine i pokretnine koje je upisivao na svoje ime i na ime njemu povjerljivih osoba pa je tako stekao isključivo pravo vlasništva na firmi „Bel Ami“ u Sarajevu, zatim isključivo pravo vlasništva na apartmanu broj 11 površine 71,88 kvadratnih metara označenim u ZK ulošku broj E5 KAO Lužnica na Kačevoj broj 377/14 upisan u zemljišne knjige ZK ureda Općinskog suda u Travniku kao vlasništvo Turković Zijada s dijelom 1/1, zatim isključivo pravo vlasništva na nekretnine porodične kuće upisanoj u ZK ulošku broj 37 KAO SP broj 0650 NAR 010013567 u Sarajevu, vozilo Mercedes registarskih oznaka A055E194 i vozilo marke Audi 100 registarskih oznaka E57J853, pa je na opisani način novac pribavljen krivičnim djelom upotrijebio u zakonitom poslovanju i kupovinom unaprijed navede imovine pokretnih i nepokretnih stvari i tako stekao mogućnost da kupi imovinu i da uvećava njenu vrijednost uvećanjem vrijednosti imovine i pribavljanjem prihoda otkupljenom imovinom.

Drugo, optuženi Turković Zijad, Stjepanović Saša i Drinić Mirza zajedno s Kalender Isljamom, Zeković Emirom i drugim osobama, nakon što je u toku 2007. godine Zijad Turković radi pribavljanja imovinske koristi odlučio da izvrši krivično djelo razbojništva u prostoru Kargo centra na Međunarodnom aerodromu Sarajevo na štetu ABS banke iz Sarajeva, Turković je dogovorio s Mekić Midhatom i Tolić Mariom da zajedno organizuju i izvrše razbojništvo pa je po prethodnom dogovoru Zijad Turković započeo s pripremanjem izvršenja razbojništva pa je ponudio Drinić Mirzi iz Zenice da učestvuje u izvršenju razbojništva, što je Drinić odbio, a potom je Turković s Mirzom dogovorio da mu pomogne u pribavljanju sredstava za izvršenje razbojništva, što je Drinić prihvatio iz njemu poznatih razloga i motiva, nakon čega je Drinić od njemu poznate osobe pribavio dvije ručne radiostanice i predao ih Turkoviću, nakon čega je Turković nastavio s pripremanjem razbojništva pa je ponudio njemu poznatoj osobi da bude kao saizvršilac razbojništva i pomagač, što je njemu poznata osoba prihvatila uz novčanu naknadu pa je pristao da učestvuje u pripremanju i izvršenju razbojništva te da Zijadu i njegovim izvršiocima obezbijedi tačne informacije o vremenu izvršenja i načinu dolaska novca, proceduri postupanja novca o proceduri obezbjeđenja novca, informacije o drugim detaljima Kargo centra te da neposrednim izvršiocima omogući uklanjanje prepreka koje ih mogu ometati u izvršenju razbojništva, pa je po prethodnom dogovoru njemu poznata osoba saopštila sve potrebne informacije, nakon čega je Turković završio s pripremanjem razbojništva pa je dogovorio s Kalenderom i Zekovićem da mu pomognu u pripremanju sredstava za izvršenje razbojništva i pripremanju stanova za smještaj i sakrivanje neposrednih izvršilaca i iznajmljivanje garaža za skrivanje vozila, oružja i drugih sredstava za izvršenje, što su Isljam i Emir prihvatili uz novčanu naknadnu te su uz Zijadovo rukovođenje i finansiranje iznajmili stanove, i to stan u ulici Teheranski trg broj 6 vlasništvo Turković Dijane, stan u ulici Envera Šehovića broj 22 vlasništvo Hadžimesić Irfana i stan u ulici Kasindolska i stan u neposrednoj blizini Sarajevskog aerodroma u naselju Aerodromsko Naselje iz kojeg su neko vrijeme osmatrali prostor Kargo centra Međunarodnog aerodroma Sarajevo, pa su u navedenim stanovima boravili neposredni izvršioci razbojništva te su uz Zijadovo rukovođenje i finansiranje iznajmili garažu u ulici 12. marta u Sarajevu vlasnika Hamzić Saliha i garažu u Sarajevu u ulici Bosanskih gazija 183 od vlasnika Seminik Davorina, nakon čega je Zijad Turković nastavio s pripremanjem razbojništva te odlučio da razbojništvo neće organizovati s Mekić Mithatom i Tolić Mariom te se dogovorio s njemu poznatim osobama iz Srbije, od kojih je jedna poznata po nadimcima Batica i Kličko, a jedna po nadimku Miki da zajedno organizuju razbojništvo kao neposredni izvršioci i da učestvuju u pripremanju razbojništva što su Batica i Miki i još dvije osobe prihvatili uz dogovorenu podjelu plijena, nakon čega su Turković, Kalender, Batica i Miki, zajedno s njima poznatim osobama, nastavili s pripremanjem razbojništva, pa su po prethodnom dogovoru pribavljanja sredstva za izvršenje razbojništva dana 26. 6. 2007. oko 23 sata upratili vozilo Audi Q7 registarskih oznaka Republike Njemačke DDJU1 koje im se učinilo podobno da bi ga mogli koristiti u razbojništvu za dolazak na izvršenje i bijeg s mjesta izvršenja pa su upraćeno vozilo Turković u svom vozilu i Kalender zajedno s Baticom i Mikijem u svom vozilu pratili i sustigli u trenutku kada je vlasnik Bahto Jasmin zaustavio vozilo, izašao iz njega zbog izvršenja male nužde na lokalitetu Plandišta, općina Ilidža, na dijelu puta Ilidža – Blažuj, u blizini benzinske pumpe „Proming“, nakon čega su Batica i Miki prišli Jasminu pa je Batica odgurnuo Jasmina u predjelu grudi i rekao mu: „Gubi se“, što Jasmin nije poslušao, te ga je Batica udario nogom u prepone i zaprijetio mu pištoljem nepoznate marke koji je usmjerio u pravcu Jasmina, nakon čega je Jasmin od učinjene radnje shvatio ozbiljnost prijetnje za svoj život te je prestao pružati otpor u strahu za život, a potom su Batica i Miki sjeli u njegovo vozilo i odvezli se u pravcu Sarajeva, a potom su vozilo sakrili u garaži kuće Kalender Isljama u ulici Lepenička 171, gdje su izvršili zamjenu registarskih tablica i stavili tablice brojeva 418K442 koje su prethodno otuđili Zijad i Isljam s putničkog vozila marke Škoda Felicia u vlasništvu Mustafe Deveđije, a potom su vozilo marke Audi 7 sakrivali u iznajmljenim garažama sve do neposrednog izvršenja razbojništva, nakon čega su nastavili s pripremanjem razbojništva tako što su Batica i Turković dogovorili sa Sašom Stjepanovićem da i on učestvuje u izvršenju i pripremanju razbojništva, što je Saša prihvatio, te je po Zijadovim naredbama, od Zijadu i Batici poznatih osoba na granici BiH i Srbije preuzeo četiri kompleta crnih kombinezona kakve koristi specijalna jedinica Državne agencije za istrage i zaštitu s natpisima SIPA policija, i preuzete čizme, zatim prebacio u Sarajevo, jednu od iznajmljenih garaža u vozilo Audi Q7, pa su nakon dobivenih informacija o pripremama s aerodroma da stiže veća količina novca dana 5. 12. 2007. godine oko 14.50 sati zajedničkim djelovanjem i međusobnim povezanim radnjama izvršili pripremano razbojništvo tako da je Turković otišao na javno mjesto, u restoran „Radon Plaza“ na zadnjem spratu zgrade „Avaz“, da bi rukovodio izvršenjem i da bi istovremeno sebi osigurao alibi da se u vrijeme izvršenja nalazio na javnom mjestu, gdje ga je vidjelo i prepoznalo više osoba, dok su Batica, Miki i još dvije njima poznate osobe kao neposredni izvršioci u vozilu marke Audi Q7 maskirani i obučeni u opisane uniforme i naoružani pištoljima, i to s pet automatskih pušaka s preklopnim kundakom kalibra 7,62 milimetra, sljedećih oznaka: 66 56 1 s fabričkim brojem sanduka otvarača 162 2578  i brojem na poklopcu sanduka 22578 zatim automatska puška s klipom CZ 70AB2 fabrički broj na sanduku zatvarača 3575, automatska puška s oznakom CZM 7 0AB2 fabričkog broja na sanduku 1616941, automatska puška zatvarača s oznakom T A3072 i automatska puška s oznakom CZM 70AB2  i fabričkim brojem zatvarača 248086, zatim „hekler“ kalibra devet milimetara te većim brojem pištolja, dovezli se u unutrašnjoj Kargo centra aerodroma u Sarajevu, pri čemu su ušli kroz vrata koja nisu bila pod nadzorom osiguranja i koja su bila otvorena, što je osigurano od njima poznatih sagovornika s Aerodroma Sarajevo, nakon čega su sve osobe koje su zatekli u Kargo centru okupili u jednu prostoriju i tako im onemogućili kretanje te su prisutnim zaposlenim osobama i drugima koje su zatekli saopštili da Državna agencija za zaštitu SIPA vrši kontrolu i potragu za opojnim drogama, nakon čega je jedan od neposrednih učesnika, držeći automatsku pušku u rukama, nadzirao osobe koje su smjestili u jednoj prostoriji i onemogućavao napuštanje, dok je drugi neposredni učenik, držeći automatsku pušku u rukama, stajao pokraj vozila marke Audi Q7 u neposrednoj blizini ulaznih vrata u Kargo centar i vršio osiguranje ulaza u Kargo centar dok su se treći i četvrti učesnik u razbojništvu s automatskim oružjem u rukama uputili u prostoriju za koju su na temelju dobijenih informacija znali da se u njoj nalazi novac, potom na njima poznati način uklonili katanac na vratima prostorije i ušli u prostoriju u kojoj su zatekli dva pripadnika državne Granične službe BiH od kojih je jedan pripadnik bio naoružan službenim pištoljem koje su po ulasku u prostoriju stavili pod nadzor i razoružali na način da su im uz prijetnju upotrebe automatskog oružja naredili da legnu na pod licem okrenutim prema podu, nakon čega isti uzimaju vreće s novcem za koje su znali gdje stoje, a do kojih saznanja su došli od njima poznatih uposlenika s Aerodroma Sarajevo, nakon čega isti iz navedene prostorije izvoznog dijela Kargo centra odlaze do vozila marke Audi Q7 pa izvršioci vreće s novcem ubacuju u gepek vozila nakon čega izvršioci, sva četvorica, sjedaju u vozilo i užurbano napuštaju unutrašnjost centra krećući se vozilom unatrag sve do izlaznih vrata centra, pri čemu oštećuju vozilo i ne zaustavljaju se, već naglo startaju i bježe u pravcu Nedžarića u Sarajevu.

Prosektura Bare: Porodica ubijenog Mithata Mekića preuzela tijelo 25.12.2010.

Potom po prethodnom planu i dogovoru dovoze se u ograđeni prostor bivše vojne kasarne pa vreće s novcem prebacuju u torbe koje su unaprijed pripremili, zatim u vozilo ostavljaju uniforme, čizme i svoje oružje, kao i pištolj oduzet od pripadnika DGS-a, te vozilo posipaju zapaljivom tekućinom i pale, nakon čega po prethodnom planu i dogovoru dvojica izvršilaca zajedno s plijenom odlaze u stan u naselju Nedžarići u ulici Teheranski trg broj 6 u Sarajevu, dok druga dvojica izvršilaca odlaze u stan u sarajevskom naselju Dolac-Malta na adresi Envera Šehovića broj 22 kako bi sakrili plijen i kako bi se sami sakrili, nakon čega po prethodnom planu i dogovoru po naredbi Zijada Turkovića, Zeković Emir odlazi do stana na Dolac-Malti i stana u Nedžarićima, provjerava da li su izvršioci stigli u stanove i obavještava Kalendera da su izvršiocu u stanovima, nakon čega Kalender po prethodnom dogovoru i po naredbi Turkovića odlazi u stan u Nedžarićima i provjerava da li je sve uredu i po provjeri obavještava Turkovića da jeste, nakon čega Turković odlazi u stan te s Baticom i Mikijem dijeli plijen, novac i po podjeli preuzima neutvrđenu količinu novca, a svoj dio u različitim valutama i apoenima koji preračunato u eure iznosi oko 250.000 eura i zasigurno dio koji pripada njemu poznatom licu s Aerodroma Sarajevo u novčanicama različitih valuta i apoena, koji preračunato u eure iznosi oko 100.000 eura, dok preostali dio plijena ostavlja Batici i Mikiju, nakon čega Turković preuzeti dio plijena predaje Kalenderu na prebrojavanje, čuvanje i postupanje po njegovim uputama, pa su na opisani način organizovali, pripremili i izvršili razbojništvo, oštetili ABS banku d. d. Sarajevo za iznos naznačen u bankovnoj specifikaciji OUR S 71/07 od 5. 12. 2007. za iznos od 37.675 australijskih dolara, 30.205 kanadskih dolara, 10.135 britanskih funti sterlinga, 224.150 norveških kruna, 1.790.480 švedskih kruna, 386.150 danskih kruna, 417.130 švajcarskih franaka, 765.100 eura, 39.696 američkih dolara i 1.617. 580 srbijanskih dinara, što ukupno čini iznos od 1.315.755,46 eura, pri čemu su radnje koje su poduzeli, s obzirom na način izvršenja, organizovanost i upornost pri izvršenju, imale posljedicu za bezbjednost građana u naselju u kojem su izvršili opisane radnje koje je djelo s obzirom na način izvršenja izazvalo veliku uznemirenosti, strah i nesigurnost među građanima Bosne i Hercegovine i koje djelo, s obzirom na način i sve okolnosti izvršenja, svojom organizacijom i posljedicama nadilazi granice entiteta u BiH i međunarodne granice BiH.

2a. Optuženi Turković Zijad sam, nakon što je na način pobliže opisan u tački 2. činjeničnog opisivanja izreke presude, izvršenjem krivilnog djela razbojništva pribavio protivpravnu imovinski korist u novcu u različitim valutama i različitim apoenima valuta, Zijad Turković je dogovorio s njemu poznatom osobom Sejdović Mustafom iz Sarajeva da novčanice koje je dobio u različitim valutama i različitim apoenima valuta promijeni u eure, što je Sejdović Mustafa učinio ne znajući stvarno porijeklo novca koji mu je radi zamjene dao Zijad, pa je Turković promjenom novca pribavljenog krivičnim djelom razbojništva dobio u drugoj valuti, u eurima, i to u iznosu od 250.000, nakon čega je Truković dogovorio s njemu poznatom osobom Čolić Anefijom iz Makedonije o posudbi novca, pa je Anefija posudio 250.000 eura uz obavezu da mu Anefija posuđeni novac vrati u razumnom roku, nakon čega je Čolić ponudio Turkoviću vraćanje posuđenog novca na način da će Anefija Zijadu ustupiti u vlasništvo svoju jednu trećinu suvlasničkog dijela u firmi „Govl ltd uvoz-izvoz“ Skoplje, što je Turković prihvatio, nakon čega je Turković dogovorio s njemu poznatom osobom, Čišić Nerminom iz Sarajeva, da Nermin na svoje ime i za račun Turkovićevog, u Skoplju u Makedoniji registruje firmu, što je Nermin prihvatio te je uz finansiranje Zijada Turkovića i njegove supruge Šejle registrovao firmu „Nermin trade“ d. o. o. u Skoplju, nakon čega je Turković dogovorio a Nerminom da Nermin kao zastupnik firme „Nermin Trade“, koju je otvorio u svoje ime i za račun Turkovića, u ime frime od Čolić Anefije otkupi jednu trećinu vlasništva koje Anefija ima u firmi „Govl ltd“ u Skoplju, što je Nermin prihvatio, pa je u ime i za račun firme „Nermin Trade“ i otkupio jednu trećinu vlasništva firme u Skoplju, pa je na opisani način Turković novac pribavljen krivičnim djelom razbojništva upotrijebio u privrednom poslovanju preuzimanjem jedne trećine vlasništva preduzeća u Republici Makedoniji i tako stekao mogućnost da uveća vrijednost novca povećanjem vrijednosti suvlasničkog dijela u preduzeću pribavljanjem prihoda od legalnog i zakonitog poslovanja preduzeća.

3. Optuženi Truković Zijad i Zahitović Muamer zajedno. Nakon međusobnog udruživanja radi pribavljanja protivpravne imovinske koristi, međusobno dogovorili da se zajedno okoriste na štetu Zulić Nijaza i tvornice „Ključ“ Sarajevo, nakon čega su po prethodnom dogovoru, znajući da je Zulić još uvijek upisan kao vlasnik 97.456 dionica, uspostavili kontakt sa Zulićem, pa je Muamer Zahitović pozvao Nijaza da se sastanu, što je Zulić prihvatio ne znajući koje su stvarne namjere Zahitovića, nakon čega su se Zahitović, Turković dana 14. 8. 2008. sastali sa Zulićem u ugostiteljskom objektu u blizini Vijećnice u Sarajevu, pa su Turković i Zahitović zatražili od Nijaza da na ime Turković Zijada prepiše oko 15 posto dionica tvornice „Ključ“ te su zaprijetili Nijazi na način da su naoružani pištoljima nepoznate marke koje su vidno zataknute za pojas pokazivali Nijazu, dok su mu upućivali verbalne prijetnje govoreći: „Nijaze, žena ti se porodila, dobio si blizance, imaš djecu, misli svojom glavom, znaš kako to ide auto i bombica“, što je kod Nijaza izazvalo veliki strah za njegov život i život njegove porodice, pa je pristao da prepiše, izvrši prenos, 15 posto dionica tvornice Ključ Sarajevo na ime Turković Zijada, nakon čega su zajedno otišli u službene prostorije u brokerskoj kući ICM kapital doo Sarajevo te je Zuli izvršio prodaju 49.170 dionica tvornice Ključ, a u isto vrijeme Turković je izvršio kupovinu 49.170 dionica tvornice Ključ Sarajevo, nakon čega je Zulić otišao u „Komercijalnu banku dd Sarajevo“ te sa računa na koji mu je isplaćen iznos od 40.000 KM na ime kupoprodajne cijene navedenih dionica podigao ukupan iznos od 40.000 KM, nakon čega je Zulić u službenim prostorijama tvornice Ključ zaposlenici tvornici Mladenić Aranki ispričao predhodno opisane događaje a potom telefonom nazvao Selek Fehima u Njemačku i o svemu ga obavijestio pa je Slek kao stvari vlasnik dionica Nijazu naredio da opisani događaj prijavi policiji nakon čega su Zulić i Aranka Mladenić otišli u Policijsku upravu Centar i istog dana podnijeli krivičnu prijavu protiv Zahitovića i Turkovića, pa su na opisani način Zijad Turković i Zahitović Muamer organizovali i izvršili iznudu na štetu Zulić Nijaza i fabrike Ključ Sarajevo pa je izvršenim djelo Zijad turković ostvario protivpravnu imovinsku korist u vidu sticanja 49.170 dionica fabrike Ključ Sarajevo, nakon čega je Turković svoje dionice prodao Zahitović Muameru za iznos od 250.000 eura koje mu je Muamer isplatio, nakon čega je Muamer od drugih dioničara otkupio dionice, pa je sada optuženi Zahitović Muamer vlasnik ukupno 150.896 dionica, nominalne vrijednosti 12,50 KM po jednoj dionici.

3a. Optuženi Turković Zijad i Zahitović Muamer zajedno. Nakon što su optuženi Turković Zijad i optuženi Zahitović Muamer na način kako je to pobliže opisano u tački 3 izreke presude, izvršenje krivičnog dijela iznude prinudili upisanog vlasnika dionica tvornice čarapa Ključ Sarajevo da na štetu svoje imovine, odnosno imovine tvornice čarapa Ključ Sarajevo, zakonskim pravnim poslom u brokerskoj kuću stavi na prodaju 49.170 dionica tvornice čarapa Ključ Sarajevo, Zijad Turković i Zahitović Muamer su međusobno dogovorili da Zijad Turković u brokerskoj kući zakonskim pravnim poslom izvrši kupovinu 49.170 dionica tvornice čarapa Ključ Sarajevo pa je na opisani način, zakonskii pravnim poslovima prikriveno izvršeno krivično djelo, pa su tako Turković i Zahitović stekli mogućnost da zakonito vrše promet dionica i da zakonito uvećavaju vrijednost nezakonito pribavljene imovine povećanjem vrijednosti dionica i učešćem u dobiti od poslovanja tvornice čarapa Ključ Sarajevo, nakon čega su Turković i Zahitović međusobno dogovorili da Turković Zahitoviću proda navedene dionice za iznos od 250.000 eura nakon čega su zakonom propisanim postupanjem izvršili prenos dionica sa imena Turkovića na ime Zahitovića, nakon čega je Zahitović u cijelosti isplatio Turkoviću iznos od 250.000 eura, pa su po izvršenoj isplati međusobno potpisali dokument, potvrdu da je navodno Zahitović vratio Turkoviću 250.000 eura na ime duga koji je među njima nastao kad je navodno Turković posudio Zahitoviću 250.000 eura kojim novcem je Zahitović učestvovao u kupovini dionica u postupku privatizacije fabrike čarapa Ključ Sarajevo, pa su na opisani način imovinu pribavljenju izvršenjem krivičnog djela iznude upotrijebili u zakonitom poslovanju dionicama, pa je tako Zahitović u zakonitom poslovanju s Turkovićem pribavio 49.170 dionica a Turković u zakonitom poslovanju sa Zahitovićem pribavio 250.000 eura u gotovom novcu.

4. Optuženi Turković Zijad, Delić Ermin zajedno s Kalender Isljamom, Zeković Emirom ubijenim Milovanović Rajkom. Nakon što je Turković Zijad iz njemu poznatih razloga i njemu poznatih motiva odlučio da će usmrtiti Kurbegović Anesa, Turković Zijad je dogovorio sa Kalenderom Isljamom, Zeković Emirom i Rajkom Milovanovićem koji su pristali da uz Zijadovo rukovođenje i po Zijadovoj naredbi, radi pribavljanja imovinske koristi i novca koji će im Zijad isplatiti izvršavaju sve radnje koju budu međusobno dogovorili, da zajedno pripreme i zajedno liše života Kurbegović Anesa, pa su po predhodnom dogovoru u toku decembra 2008. do maja 2009 godine pripremali se da liše života Kurbegović Anesa...             

Snimak pljačke Kargo centra na aerodromu: Odneseno 2,5 miliona KM

Dana 30. 4. 2009. godine, zajedničkim djelovanjem, Turković kao organizator, Kalender, Zeković i Rajko kao izvršioci, pokušali su lišiti života Kurbegović Anesa tako da su se Zeković i Milovanović odvezli vozilom, kojim je upravljao Zeković, na navedenu adresu, dok je Isljam Kalender ostao u kući na adresi Lepenička 171 i čekao da Zeković i Milovanović izvrše dogovoreno djelo, nakon čega je Milovanović pokušao ispucati jednu zolju u prostor stana, koju zolju nije uspio ispucati iz razloga što nije znao rukovati ručnim raketnim bacačem pa tako nisu izvršili dogovoreno i pripremljeno djelo,

nakon čega je optuženi Turković obučio Kalendera, Zeković Emira i Rajka Milovanovića kako da rukuju ručnim raketnim bacačem i kako da ispucaju zolju, nakon čega su dana 1. 5. 2009. u kasnim noćnim satima zajedničkim djelovanjem optuženi Turković kao organizator, a Kelander, Zeković i Milovanović kao neposredni izvršioci pokušali lišiti života Kurbegović Anesa tako da su Zeković i Milovanović vozilom, kojim je upravljao Zeković, odvezli se na adresu Lukavička 216, nakon čega je Milovanović, maskirano obučen u tamnu odjeću s ručnim raketnim bacačem, otišao u pravcu kuće za koju su utvrdili da u njoj živi Kurbegović, dok je Zeković ostao u vozilu da čeka dok Milovanović izvrši djelo, nakon čega je Milovanović iz ručnog raketnog bacača ispucao zolju u prostor stana u uvjerenju da se u stanu nalazi Kurbegović Anes, pri čemu je, s obzirom na način izvršenja, postupao u namjeri da liši života Kurbegovića pa je tako pogodio u kuću vlasništvo Berbo Enise, u stan na drugom spratu kuće, pri čemu je, usljed razornog djelovanja projektila zolje, došlo do probijanja balkonskog zida na prostoriji dnevnog boravka, do oštećenja balkonskih vrata i prozora i do oštećenja na unutrašnjim pregradnim zidovima u prostorijama stana, koje prostorije su bile prazne u trenutku ekspolozije pa su izostale štetne posljedice namjeravanog lišavanja života Kurbegović Anesa i štetne posljedice ugrožavanja života drugih osoba koje su se mogle nalaziti u stanu, a što je imalo za posljedicu snažno uznemirenje vlasnika pogođene kuće, kao i susjednih stambenih objekata, nakon čega je Milovanović pobjegao s lica mjesta do vozila u kojem ga je čekao Zeković, pri čemu je u bijegu tijelo iskorištenog ručnog raketnog bacača bacio u dvorište kuće Zupčić Elvedina na adresi Lukavička 220 pa su u istom vozilu pobjegli sa mjesta izvršenja djela do kuće gdje ih je čekao Kalender, nakon čega su u kući uništili tragove tako da je Isljam Kalender u peći za centralno grijanje spalio svu odjeću koju je koristio Milovanović, dok je Milovanović benzinom oprao ruke i tijelo da bi uklonio tragove barutnih čestica koje su mogle ostati na tijelu i rukama, nakon čega su se, po prethodnom dogovoru, 2. 5. 2009. Kalender Isljam i Milovanović Rajko sastali sa optuženim Turkovićem Zijadom te su izvijestili optuženog Turkovića o izvršenom djelu, pa su na opisani način dogovorili izvršenje krivičnog djela, organizovali, pripremili i pokušali izvršiti djelo, pri čemu su radnje koje su izvršili, s obzirom na način izvršenja, imale posljedice za bezbjednost građana u naselju u kojem su djelo izvršili, pri čemu su izvršeno djelo i radnje koje su izvršili s obzirom na način i sve okolnosti izvršenja izazvali uznemirenost, strah i nesigurnost među građanima u Sarajevu, a koje djelo, s obzirom na organizaciju, nadilazi granice entiteta u BiH.

Optuženi Turković Zijad, Lakić Milenko i Đurić Željko, zajedno s Kalender Isljamom, Zeković Emirom i ubijenim Milovanović Rajkom, nakon što je Turković odlučio da će usmrtiti Nasera Keljmendija i njegovog sina Elvisa Keljmendija,

Turković Zijad je dogovorio s Lakić Milenkom, Isljamom Kalenderom, Zeković Emirom i Rajkom Milovanovićem, koji su pristali da, uz Zijadovo rukovođenje i po Zijadovoj naredbi radi pribavljanja imovinske koristi, novčanog iznosa koji će im Zijad isplatiti, izvršavaju sve radnje koje budu dogovorili da zajedno pripreme i da zajedno liše života Nasera Keljmendija i Elvisa Keljmendija, pa su se, po prethodnom dogovoru, u toku 2009. i početkom 2010. godine pripremali da liše života Nasera Keljmendija i Elvisa pa je Turković na njemu poznat način i od njemu poznatih osoba pribavio veću količinu eksploziva, metalne kuglice za povećanje ubojne moći eksploziva, mobitele i elektronske sklopove za aktiviranje eksploziva, te je iznajmio stan u sarajevskom naselju Ciglane, u ulici Dajanli Ibrahim-bega broj 10/1, u kojem će se smjestiti neposredni izvršioci i u kojem će pripremati izvršenje djela, dok je Lakić Milenko dogovorio sa optuženim Đurić Željkom, zvanim Brko, koji je pristao da, uz rukovođenje i po Milenkovim naredbama, radi pribavljanja imovinske koristi, koju će mu Milenko isplatiti, izvršava naredbe koje budu međusobno dogovorili, nakon čega su Turković, Lakić i Đurić u opisanom stanu zajedno pripremali izvršenje djela, tako da su Lakić i Đurić od pribavljenog materijala sastavili eksplozivnu napravu veće razorne ubojne moći u namjeri da je upotrijebe za lišavanje života, nakon čega su Turković, Lakić, Đurić, Kalender i Milovanović nastavili s izvršenjem krivičnog djela, pa su pratili Nasera Keljmendija i Elvisa Keljmendija te su praćenjem i od doušnika prikupili informaciju o kretanju Nasera i Elvisa u ugostiteljskim objektima u naselju Ilidža pa su, na temelju prikupljenih informacija, Turković i Lakić planirali da liše života Nasera i Elvisa postavljanjem eksplozivne naprave u ugostiteljski objekt u koji Elvis i Naser najčešće zalaze u naselju Ilidža, nakon čega su Lakić i Đurić izviđali ugostiteljske objekte na Ilidži i tako pokušali pripremiti izvršenje djela, pa je Lakić odustao od izvršenja djela upotrebom eksplozivne naprave iz razloga što bi stradalo puno osoba i što bi uzrokovalo ogromnu materijalnu štetu s obzirom na razornu i ubojnu moć eksplozivne naprave, nakon čega je Đurić odustao od dogovora sa Lakićem, nakon čega su Turković, Lakić, Kalender, Zeković i Milovanović nastavili sa pripremanjem za izvršenje djela pa su ponovo pratili Nasera i Elvisa Keljmendija i prikupljali informacije utvrdivši da Naser organizuje svadbu svoga sina u hotelu "Radon Plaza", pa su Turković, Kalender, Milovanović i Zeković odlučili da Nasera Keljmendija i Elvisa Keljmendija liše života postavljanjem eksplozivne naprave na pogodnom mjestu u dijelu prostora hotela gdje će se održati svadba, pa su, po prethodnom dogovoru i planu, na dan održavanja svadbe zajedničkim djelovanjem optuženi Turković, kao organizator, te Lakić, Kalender, Zeković i Milovanović, kao neposredni izvršioci, sakrili se u prostoru devastiranog Doma penzionera nedaleko od hotela gdje se održavala svadba, te su čekali priliku da u prizemlju hotela na pogodnom mjestu u dijelu gdje se održavala svadba postave eksplozivnu napravu i da aktiviranjem te naprave liše života Nasera i Elvisa, pri čemu su bili svjesni da snaga eksplozivne naprave i njena ubojna moć može izazvati teške posljedice po živote i zdravlje velikog broja osoba i da može izazvati štetu velikih razmjera na objektu hotela i pristaju na takve moguće posljedice, pa nisu uspjeli u svojim namjerama iz razloga što je Naser Keljmendi angažovao veliko osiguranje i ranije završio svadbu zbog dojave svojih doušnika o mogućem izvršenju djela, nakon čega je Turković nastavio sa pripremanjem djela pa je od svojih doušnika dobio informaciju da će Naser Keljmendi i Elvis Keljmendi boraviti u hotelu "Akademija" u naselju Hrasno, nakon čega su zajedničkim djelovanjem Turković, kao organizator, te Lakić, Kalender i Milovanović kao neposredni izvršioci pokušali postaviti eksplozivne naprave u kafeu "Akademija", ispred kafea "Akademija", u čemu nisu uspjeli.

Istražni tim koji je radio na slučaju

Optuženi Turković Zijad, Lakić Milenko, Aljović Fadil, Dumanić Sead i Memović Hajrudin, zajedno sa Kalender Isljamom, Zeković Emirom i ubijenim Milovanović Rajkom, nakon što je Turković Zijad odlučio da liši života Mekić Midhata iz Republike Crne Gore, Turković Zijad se dogovorio sa Dumanjić Seadom, Lakić Milenkom te s Kalender Isljamom i sada pokojnim Milovanović Rajkom, koji su pristali da, uz Zijadovo rukovođenje i po njegovim naredbama radi pribavljanja imovinske koristi i novčanog iznosa koji će im Zijad isplatiti, izvršavaju sve radnje koje budu dogovorili da zajedno pripreme, a potom liše života Mekić Midhata, pa su u toku decembra 2009. godine i januara i februara 2010. godine Turković Zijad, Dumanjić Sead, Kalender Isljam i Milovanović Rajko tajno pratili Mekić Midhata, prikupili informacije o mjestu gdje stanuje, prikupili informacije o osobama s kojima stanuje, sve sa ciljem da bi mogli planirati mjesto i način na koji će lišit života Mekić Midhata pa su tako prikupili da Mekić Midhat živi u kući na adresi Binježevo 8 u općini Hadžići sa svojom nevjenčanom suprugom Lusijom Salas Kortez te sa Memović Hajrudinom i Aljović Fadilom, pa su, nakon ovih pripremnih radnji, Turković, Dumanjić, Kalender, vrbovali Memović Hajrudina i Aljović Fadila, koji su pristali da, zajedno s njima, radi pribavljanja imovinske koristi, novčanog iznosa koji će im Zijad isplatiti, izvršavaju sve radnje koje budu dogovorili da pripreme i liše života Mekić Midhata pa su Turković Zijad, Dumanjić Sead, Lakić Milenko, Memović Hajrudin, Aljović Fadil, Kalender Isljam i Milovanović Rajko međusobno dogovorili da će lišiti života Mekić Midhata zajedno s nevjenčanom suprugom Lusijom Salas Kortez, za koju su znali da je u visokom stepenu trudnoće u kući na adresi Binježevo broj osam, pri čemu su Memović, a naročito Aljović, iz njima poznatih razloga, insistirali da liše života i Lusiju Salas Kortez, nakon čega su, po prethodnom dogovoru i planu, u noći od prvog na drugi, treći lišili života Lusiju Salas Kortez i Midhata Mekića, tako da su Memović Hajrudin i Aljović Fadil u noćnim satima napustili kuću, u kojoj su ostali da spavaju Midhat i Lusija, pa je Aljović Fadil radi alibija sa svojom djevojkom otišao u Sarajevo, dok je Memović Hajrudin sa svojom djevojkom otišao u kafić "Tekila" u Hadžićima, sastao se s Dumanjić Seadom, Isljamom Kalenderom te predao ključeve kuće Dumanjić Seadu, koje je Dumanjić predao Turkoviću, nakon čega su Dumanjić, Kalender, Memović u kafiću "Tekila", a Aljović u Sarajevu, čekali da Turković i Lakić te Milovanović liše života Midhata i Lusiju, nakon čega su Zijad Turković, Lakić Milenko te Rajko Milovanović zajedno lišili života Mekić Midhata i Lusiju Salas Kortez, tako da su u vozilu marke Mercedes dovezli se na adresu Binježevo broj 8, općina Hadžići, nakon čega je Milovanović ostao u vozilu, čekao i osmatrao, dok su optuženi Turković i Lakić dobivenim ključem otključali ulazna vrata na kući, ušli u kuću, došli do prostorija u kojima su zatekli Midhata i Lusiju pa su, pucajući iz vatrenog oružja marke hekler enkoh, kalibra od devet milimetara, lišili života Midhata i Lusiju, ispalivši zasigurno 19 hitaca, od kojih su Midhat i Lusija zadobili višestruke smrtonosne povrede tako da je Mekić Midhat zadobio dvije prostrelne rane u predjelu glave, dvije prostrelne i tri ustrelne rane u predjelu grudnog koša i jednu ustrelnu ranu u predjelu grudnog koša i trbuha, koja završava u debelom mesu, od kojih su povrede glave i grudnog koša kod Mekić Midhata uzrokovale trenutnu smrt, dok je Lusija Salas Kortez zadobila jednu prostrelnu ranu u predjelu glave, tri prostrelne rane i jednu ustrelnu ranu u predjelu grudnog koša, od kojih su povrede glave i grudnog koša kod nje izazvale trenutnu smrt i smrt fetusa pa su, nakon izvršenih radnji, sa mjesta izvršenja istim vozilom s kojim su došli, zajedno pobjegli u Sarajevo, nakon čega je Turković obavijestio Dumanjića i Kalendera da su Midhat i Lusija lišeni života pa su potom Sead i Isljam otišli na adresu Binježevo 8 te su iz kuće u kojoj su Midhat i Lusija lišeni života, iznijeli njihova tijela, utovarili tijela u Midhatovo vozilo marke Passat NN oznaka Njemačke, u tom vozilu prebacili tijela u vikend-naselje Šavnici te vozilo s tijelima sakrili nedaleko od vikendice Dumanjić Seada, a zatim su obavijestili Memovića i Aljovića da su Midhat i Lusija lišeni života i da su njihova tijela iznesena iz kuće pa su Memović i Aljović otišli u kuću, zaključali je i otputovali na neko vrijeme u Republiku Crnu Goru, dok su se istovremeno u Sarajevu sastali Dumanjić i Kalender s Turkovićem, pa je Turković Kalenderu predao odjevne predmete koji su korišteni prilikom lišavanja života Midhata i Lusije, koje je Kalender spalio u peći za centralno grijanje u svojoj kući, nakon čega su, po prethodnom planu i dogovoru, narednog dana Dumanjić, Kalender i Milovanović zajedno zakopali tijela Midhata i Lusije u raku koju su iskopali u šumi nedaleko od vikendice Seada Dumanjića i tijela posuli takozvanim živim krečom, potom Midhatovo vozilo vratili u dvorište kuće na adresi Binježevo 8, nakon čega je narednog dana Turković izvršio kontrolu na mjestu gdje su tijela zakopana i utvrdio da su tijela zakopana na maloj dubini i da postoji opasnost da ih pronađu divlje životinje ili da, zbog nagiba zemljišta, usljed vode, isplivaju na površinu i tako budu otkrivena te je naredio da se tijela premjeste i ponovo zakopaju na veću dubinu pa su Dumanjić, Kalender i Milovanović iskopali mrtva tijela Midhata i Lusije i ponovo ih zakopali na većoj dubini u raku koju su iskopali nedaleko od prethodne i ponovo posuli živim krečom, nakon čega su se, po prethodnom planu i dogovoru, Memović i Aljović, nakon nekoliko dana vratili, u Sarajevo, pa su uklonili sve tragove koji su nastali u kući u kojoj su Midhat i Lusija lišeni života i u Midhatovom vozilu koje je korišteno prilikom prebacivanja njihovih tijela tako da su izbacili i spalili namještaj i druge predmete na kojima su se nalazili inkriminirajući tragovi, iz vozila izbacili i zapalili sjedala i druge dijelove na kojima su se mogli pronaći tragovi tijela koja su prevožena i potom temeljno očistili kuću i vozilo od tragova krvi te sanirali oštećenja nastala u kući prilikom lišavanja života Midhata i Lusije i u potpunosti okrečili sve prostorije u kojima je bilo tragova, pri čemu su, prilikom uklanjanja tragova u kući, pronašli čahure i zrna koja potiču od oružja koje je upotrijebljeno, koje nisu uništili pa su ih sakrili i zadržali s ciljem da bi ih mogli upotrijebiti kao sredstvo ucjene prema drugim osobama koje su učestvovale u lišavanju života Midhata i Lusije radi pribavljanja imovinske koristi, nakon čega su Memović i Aljović na dan čimburijade, proslave prvog dana proljeća u Zenici, pokušali od Tolić Marija naplatiti navodni dug prema Mekić Midhatu, predstavljajući se Tolić Mariju da ih je poslao Mekić Midhat iako su znali da je Mekić Midhat ubijen, da bi 1. 6. 2011, godine pokušali naplatiti nagradu od porodice Tolić i Ajdari, koje su porodice obećale za informacije koje bi omogućile pronalaženje nestalih Tolić Marija i Vernera Ajdarija, pri čemu su kao informacije ponudili čahure koje su sačuvali pa je tako otkriveno da su Mekić Midhat i Lusija Salas Kortez ubijeni, nakon čega su njihova tijela pronađena tek nakon što se Tužilaštvu Bosne i Hercegovine obratio Isljam Kalender i u potpunosti otkrio izvršenje krivičnog djela i izvršioce i pokazao Tužilaštvu BiH gdje se nalaze sakrivena tijela Midhata i Lusije pa je opisano djelo, nakon otkrivanja, s obzirom na način i sve okolnosti izvršenja djela, izazvalo veliku uznemirenost, strah i nesigurnost među građanima Bosne i Hercegovine i koje, s obzirom na način i sve okolnosti izvršenja djela, svojom organizacijom i svojim posljedicama, nadilazi granice entiteta u Bosni i Hercegovini i međunarodne granice Bosne i Hercegovine.

Optuženi Turković Zijad, Lakić Milenko, Dumanjić Sead, Planinčić Danijel, Rajak Dragiša, zajedno sa ubijenim Milovanović Rajkom, nakon što je optuženi Turković odlučio da će usmrtiti Tolić Marija iz Republike Hrvatske, Turković Zijad je dogovorio s Dumanjić Seadom, Lakić Milenkom, Milovanović Rajkom, koji su pristali da, uz Zijadovo rukovođenje i po Zijadovoj naredbi radi pribavljanja imovinske koristi, novčanog iznosa koji će im Zijad isplatiti, izvršavaju sve radnje koje budu dogovorili da zajedno organizuju i da zajedno liše života Tolić Marija, nakon čega su, po prethodnom dogovoru, u toku marta 2010. pripremali se da liše života Tolić Marija tako da su Turković i Dumanjić dogovorili sastanak sa Tolić Marijem s ciljem da bi razgovarali o međusobnim i zajedničkim poslovima i sa ciljem da bi zadobili povjerenje Tolić Marija u pošteno i zajedničko poslovanje, pa su, po prethodnom dogovoru, neutvrđenog datuma u martu 2010. godine u Sarajevu sastali se s Tolić Marijem i drugim njima poznatim osobama te razgovarali o međusobnim i zajedničkim poslovima i dogovorili se sa Tolić Marijem da se ponovo sastaju s ciljem da se dogovore i završe njima poznati zajednički posao, nakon čega je, po prethodnom dogovoru, Tolić obavijestio Turkovića da će doći u Sarajevo zajedno s Ajdari Vernerom da se dogovore i da završe njima poznati zajednički posao, nakon čega su Turković, Dumanjić, Lakić i Milovanović međusobno dogovorili da će na tom sastanku lišiti života Tolić Marija zajedno s Ajdari Vernerom, da će, nakon lišavanja života Marija i Vernera, zakopati na tajnoj lokaciji, da će uništiti sve tragove koji nastanu prilikom lišavanja života Marija i Vernera i prilikom zakopavanja njihovih tijela i da će uništiti sve dokaze čiji bi pronalazak mogao doprinijeti otkrivanju krivičnog djela i njihovoj inkriminaciji pa je, po prethodnom dogovoru, Dumanjić Sead prihvatio da pronađe i osigura prostor u kome će lišiti života Marija i Vernera, dok su, po prethodnom dogovoru, Turković, Lakić i Milovanović prihvatili da će zajedno usmrtiti Marija i Vernera, nakon čega su, po prethodnom planu i dogovoru, u noći 25. na 26. marta 2010. lišili života Tolić Marija i Ajdari Vernera tako da je Dumanjić Sead, po prethodnom planu i dogovoru, u poslijepodnevnim satima 25. marta 2010. iznajmio na korištenje kuću u naselju Bistrik u Sarajevu, ne otkrivajući vlasniku kuće stvarne razloge zbog kojih mu je kuća potrebna, nakon čega su, po prethodnom dogovoru i planu, Dumanjić Sead i Rajko Milovanović otišli u iznajmljenu kuću, u koju je Milovanović donio oružje s kojim će usmrtiti Tolića i Ajdarija, s kojima su Turković i Lakić odranije raspolagali pa je Dumanjić obavijestio Turkovića da su spremni i da čekaju u iznajmljenoj kući, nakon čega su se Turković i Lakić u večernjim satima 25. marta 2010. godine sastali s Tolićem i Ajdarijem pa su Turković i Lakić, zajedno sa Tolićem, otišli u iznajmljenu kuću, dok je Ajdari nedaleko od iznajmljene kuće ostao u vozilu marke Porsche švicarskih nacionalnih registarskih oznaka A6828Z, s kojim su došli u Sarajevo i čekao da Tolić Mario završi sastanak sa Zijadom Turkovićem, nakon čega su se, po prethodnom dogovoru, u kući izvjesno vrijeme družili i međusobno razgovarali Turković, Lakić, Dumanjić, Milovanović i Tolić pa je Turković zajedno, predstavljajući se dobrim domaćinom, otišao i pozvao Ajdari Vernera da im se pridruži, što je Ajdari prihvatio ne sumnjajući u namjere Turković Zijada, pa je, zajedno sa Turkovićem, došao u iznajmljenu kuću te su nastavili sa zajedničkim druženjem i razgovorom, nakon čega je optuženi Lakić iz pištolja marke škorpion sa prigušivačem, kalibra od 7,65 milimetara, kojeg mu je u jednom trenutku dodao Milovanović, ispucao tri hica u grudi Ajdari Vernera, od kojih je Ajdari zadobio smrtonosne povrede, dvije prostrelne i jednu ustrelnu ranu u grudi, koje su kod Ajdarija uzrokovale trenutnu smrt, nakon čega su Turković, Lakić, Dumanjić i Milovanović, po prethodnom dogovoru i planu, nastavili da razgovaraju s Tolićem, koji je, vidjevši šta se dogodilo, u strahu prihvatio i nastavio razgovor i postupao po naredbama Turković Zijada i Lakić Milenka, pa je, nakon izvjesnog vremena, po prethodnom dogovoru i planu, Lakić Milenko iz istog oružja ispucao dva hica u glavu Tolić Marija i još jedan hitac u glavu Ajdari Vernera, od kojih je Tolić Mario zadobio smrtonosne povrede, i to jednu prostrelnu ranu glave i jedno okrznuće glave, koje su kod Tolića izazvale trenutnu smrt, nakon čega su, po prethodnom dogovoru i planu, Turković, Dumanjić, Lakić i Milovanović zajedno napustili iznajmljenu kuću, u kojoj su zaključali mrtva tijela Tolića i Ajdarija i vozilo Porsche odvezli i parkirali na javnom parkiralištu u blizini Opće bolnice “Dr. Abdulah Nakaš”, nakon čega su se, po prethodnom dogovoru i planu, sastali u iznajmljenom stanu u naselju Ciglane pa su međusobno dogovorili da mrtva tijela Marija i Vernera zakopaju na tajnoj lokaciji, da u kući unište sve tragove koji su nastali prilikom lišavanja života Marija i Vernera i da unište sve dokaze čiji bi pronalazak mogao doprinijeti otkrivanju krivičnog djela i njihovoj inkriminaciji pa su, po prethodnom dogovoru, Dumanjić i Milovanović prihvatili da će u iznajmljenoj kući ukloniti i uništiti sve tragove koji su nastali prilikom lišavanja života Marija i Vernera i da će pripremiti mrtva tijela za prebacivanje iz iznajmljene kuće na mjesto gdje će ih zakopati, pa su, po prethodnom dogovoru, optuženi Turković, Dumanjić i Rajko Milovanović prihvatili da će pribaviti sredstva za prebacivanje mrtvih tijela do mjesta gdje će ih zakopati, da će pronaći tajnu lokaciju i iskopati raku u koju će zakopati mrtva tijela pa su, po prethodnom dogovoru, Turković i Lakić prihvatili da će angažovati osobe koje će im pomoći da prebace i zakopaju tijela na tajnoj lokaciji, nakon čega su, po prethodnom dogovoru i planu, 26. i 27. marta 2010. u iznajmljenoj kući na Bistriku uklonili i uništili sve tragove koji su nastali prilikom lišavanja života Marija i Vernera, pripremili mrtva tijela za prebacivanje na tajnu lokaciju, uništili dokaze čiji bi pronalazak mogao doprinijeti otkrivanju krivičnog djela i njihovoj inkriminaciji, pribavili sredstva za prebacivanje mrtvih tijela na tajnu lokaciju, iskopali raku za iskopavanje tijela i angažovali osobe koje će im pomoći da prebace i zakopaju tijela na tajnu lokaciju tako da su Dumanjić Sead i Milovanović Rajko, po prethodnom dogovoru i planu, 26. 3. 2010. pribavili alat, sredstva za čišćenje i vreće za spavanje pa je Milovanović u toku dana u iznajmljenoj kući očistio i uklonio tragove krvi koji su nastali prilikom lišavanja života Marija i Vernera, pronašao i uklonio čahure i zrna koja potječu iz oružja koje je upotrijebljeno za usmrćivanje Marija i Vernera, koje je bacio u šaht za odvođenje oborinskih voda nedaleko od iznajmljene kuće.