Pravda je kod nas još skupa. Plaća se, često, pritiscima, prijetnjama, pokušajima atentata, blaćenjem bezočnim lažima i perfidnim napadima. Znaju to najbolje hrabri tužioci Diana Kajmaković i Oleg Čavka, koji su hapšenjem zločinačke organizacije Zijada Turkovića takli u osinje gnijezdo. Time su, pokazalo se, izložili svoje živote i živote svojih porodica.
Iznošenje istine i činjenica o ovom predmetu bilo je opasno, što je na svojoj koži osjetio i autor ovih redova. Ali, ipak, pravda je i dostižna, što svjedoči činjenica da su monstruozni Turković i njegova zločinačka organizacija jučer pravosnažno osuđeni na ukupno 95 godina robije. Tako kaže država Bosna i Hercegovina.
Ta presuda od sada je aksiom. Dobro se sjećam kada je svjedok Isljam Kalender prekriven paravanom "razvezao" jezik, pa mu se pridružio i Sead Dumanjić. Bh. javnost zanijemjela je od šoka kada su hladnokrvno ispričali kako su mučki ubijeni Mekić, njegova trudna djevojka Lusija, Tolić, Ajdari, nesretni kopač grobova i netalentirani ubica Rajko, koji je skončao u jednoj od raka koju je sam iskopao.
Sve je to skupa izgledalo kao „loše režirani, jeftini holivudski film“, kako jedne prilike reče u sudnici tužilac Čavka, ali akteri toga bili su stvarni i jedva shvatljivi prosječnom bh. građaninu. "Lakija prenijelo“, izustio je Dumanjić tokom svog svjedočenja o stravičnoj smrti Tolića i Ajdarija, izazvavši šok u sudnici. Ova sintagma najvjernije je opisala svu hladnoću i zlobu Turkovićevog klana.
- Nema više živih svjedoka, sve si ih pobio - obratio se Dumanjić u istom svjedočenju Turkoviću, potvrđujući da su na Zikinoj listi za odstrel bili i njegovi ljudi potencijalni svjedoci.
Tokom dugog i mučnog suđenja Turković se služio svim i svačim. Krivi su mu bili istražitelji, tužioci, sudije, novinari, svi osim njih samih. Ali, dokazi Tužilaštva zabetonirali su optužnicu i na kraju zapušili usta. Nije imao ljudskosti ni doći na izricanje presude i suočiti se a istinom. Srećom, sada ima 40 godina da o svemu razmisli.
