Danas je Vijeće Apelacionog odjeljenja Suda BiH Zijadu Turkoviću i drugima izreklo drugostepenu presudu u ovome predmetu.

Tako je Turković osuđen na 40, Milenko Lakić na 35, Saša Stjepanović na 12,  Muamer Zahitović na tri, a Fadil Aljević na pet godina zatvora.

Turković nije prisustvovao na izricanju presude, dok su ostali osuđeni bili prisutni.

Senadin Begtašević, predsjedavajući Apelacionog vijeća Suda BiH, naglasio je da će osuđenima biti oduzeta i nelegalno stečena imovina, odnosno vozila, nekretnine, novac, dionice....

Također će biti oduzet novac sa računa Zijadove supruge Šejle Turković, i to 47.766, 56 KM, stečene preprodajom droge.

Sendi Tolić, sin ubijenog Maria Tolića, je nakon izricanja presude kazao da je pravda pobijedila i da se zahvaljuje hrabrim tužiocima Olegu Čavki i Diani Kajmaković, kao i policijskim   istražiteljima koji su rasvijetlili zlodjela ove kriminalne organizacije.

-Tužilaštvo BiH je zadovoljno izrečenom presudom od ukupno 95 godina i pozdravljamo odluku Sudu BiH. Ovo je historijska presuda jer se radi o najopasnijoj zločinačkoj organizaciji poslije rata. Pozivamo državne institucije da nam pomognu u razotkrivanju organiziranog kriminala. BiH ima kapaciteta da se obračuna protiv kriminalaca - kazao je Grubešić.

Fahrija Karkin, advokat Zijada Turkovća, kazao je danas novinarima da ne zna razlog zbog čega se njegov branjenik nije danas pojavio na izricanju presude. On je podsjetio da se Turković nije pojavio ni na izricanju prvostepene presude.

Pema navodima iz optužnice, Turkovićev klan tereti se za brutalne likvidacije Mithata Mekića i njegove trudne supruge Lusije Salas-Kortez, te ubistva Marija Tolića i Vernera Ajdarija, kao i za pljačku Sarajevskog aerodroma, odakle je ukradeno 2,5 miliona KM. Također, terete se za više pokušaja likvidacija, otimanje dionica Fabrike čarapa "Ključ", te međunarodnu trgovinu kokainom i heroinom.

Jedna od najvažnijih presuda u poslijeratnoj BiH

Ova pravosnažna presuda protiv Turkovića, šefa zločinačke organizacije, i njegovog kriminalnog klana sigurno je jedna od najvažnijih presuda u poslijeratnoj BiH. Naime, radilo se o izrazito okrutnoj grupi koja nije prihvatala "stara pravila" podzemlja, a zanimali su ih samo novac i apsolutna dominacija.

Kako se navodi u optužnici, Turković je nakon povratka iz inozemstva, a zbog smrti nekoliko "autoriteta" među kriminalcima, vidio svoju šansu da postane glava sarajevskog podzemlja. Do toga je želio doći po svaku cijenu, pa i likvidacijama, trgovinom drogom i pljačkama s milionskim plijenom. Prema svjedočenjima njegovih saučesnika koji su se pokajali, Turković je vremenom postao paranoičan, nije želio dijeliti "zaradu" s njima, te ih je želio ukloniti, jer bi za njega bili pogubni svjedoci.

Da se, zaista, radi o najsurovijoj zločinačkoj organizaciji, svjedoče iskazi zaštićenog svjedoka Isljama Kalendera, koji je, strahujući od svog nekadašnjeg šefa Turkovića, spas potražio u Tužilaštvu BiH, gdje je do najsitnijih detalja opisao ubistva Mithata Mekića Mikija i njegove trudne djevojke Lusije Salas Kortez, način trgovine heroinom i kokainom, kako je planirana te počinjena pljačka na Sarajevskom aerodromu, te nekoliko pokušaja ubistava viđenijih članova sarajevskog podzemlja.

Dragocjena uloga

Njegova uloga u razotkrivanju Turkovićevih zlodjela u istrazi, te tokom prvostepenog postupka bila je dragocjena. Istražitelji su Kalenderu bili na tragu, a prijelomna tačka u istrazi bio je njegov šura Emir Zeković, također svjedok pod imunitetom.

Nedugo nakon što je Zeković otvorio dušu istražiteljima, na njihova vrata pokucao je i Kalender. Čim je počeo pričati detalje likvidacija, inspektori su znali šta imaju, nije im dugo trebalo da shvate da iza svega stoji Turković.

Motiv Mekićeve likvidacije bili su dugovi koje je potraživao od Turkovića. Prema Kalenderovom kazivanju tokom svjedočenja, Mekić je istovremeno planirao ukloniti Turkovića, ali ga je ovaj preduhitrio. Od Hajrudina Memovića, koji je priznao krivicu te je svjedočio protiv Turkovića i ostalih, nabavio je ključ kuće u Binježevu u kojoj je Mekić živio sa svojom djevojkom te Memovićem i optuženim Fadilom Aljovićem.

Kao direktnog izvršioca Kalender je označio Turkovića. Tokom svjedočenja kazao je da je Turković s fantomkom preko lica, naoružan "heklerom", ušao u Mekićevu sobu na spratu kuće. Kada je ušao, prema Kalenderovom svjedočenju, Turković je podigao fantomku da bi ga Mekić vidio. U nastavku iskaza Kalender je naveo da je Mekić, vidjevši Turkovića, nasrnuo na njega "kao životinja" te mu je trebalo više hitaca da ga ubije.

Lusija se, kako je tvrdio Kalender, okrenula i pogledala u Turkovića, nakon čega se ponovo okrenula ka zidu. I u nju je ispalio rafal, a potom, kako je to Kalender opisao, "ovjerio" ju je i metkom u potiljak.

Kalender, kojem je Turković bio i vjenčani kum, sa Seadom Dumanjićem, svjedokom pokajnikom u ovom predmetu osuđenim na pet godina zatvora, upakovao je njihove leševe te ih je sahranio u plitkoj grobnici u blizini Dumanjićeve vikendice u Hadžićima.

Šverc kokainom i heroinom

Kalender je opisao i način međunarodnog šverca kokaina i heroina koji se odvijao pod Turkovićevim pokroviteljstvom. Heroin je nabavljan u Turskoj, a kokain iz Kolumbije, ponavljao je Kalender tokom svjedočenja. Za prijevoz droge bio je zadužen Saša Stjepanović, u čijem se BMW-u nalazio specijalni štek u koji je sakrivana droga.

Tokom pretresa Turkovićeve kuće na Grbavici istražitelji SIPA-e izuzeli su smeđi rokovnik u kojem je bilježeno u šiframa koliko je kome droge prodato. Prema Kalenderovim riječima, i Turkovićeva supruga Šejla vodila je evidenciju o prodaji droge, a on je, također, naveo da je u više navrata on lično miješao drogu u njenom stanu u naselju Grbavica.
I Dumanjić i Kalender naveli su da je Šejla znala za sve "poslove" i zločine svog supruga Zijada.