BIH

Mještani sela Ratanj pitaju: Ko je sljedeća žrtva nasilnika?

NA LICU MJESTA Nakon oslobađajuće presude za ubistvo bračnog para Crepulja

Autor:Adnan DŽONLIĆ

8.4.2015

Planinsko selo Ratanj, osam kilometara od Kraljeve Sutjeske i dvadeset od Kaknja, od prijeratnih stotinjak kuća danas naseljava tek četiri-pet porodica, uglavnom starih i nemoćnih. Do sela se jučer moglo samo pješice, jer je snijeg zavijao lani asfaltirani put.

Tužan je Uskrs ove, baš kao i prošle godine. Na drugi dan Uskrsa prošle godine napadnut je bračni par Crepulja, Nikola i Marica. Napadnuti su 21. aprila, a u samo pola sata razmaka, 13. maja preminuli, Nikola u bolnici, a Marica u penzionerskom domu u Zenici, gdje bila smještena nakon otpuštanja iz bolnice.

Ovog Uskrsa u selo je stigla vijest da je optuženi za ubistvo Arnes Delić (23) iz obližnjeg sela Dragovići (Vareš) pušten, nakon što je nepravosnažno oslobođen u Kantonalnom sudu u Zenici. Mještani šokirani i zabrinuti. Svi se sjećaju stravičnog zločina.

Lopovi haraju

- Izgleda da sam ja sljedeći. Nikola je imao 75, bio nagluh, polupokretan. Marica i gluha i slijepa. Kome su oni zgriješili da ih se onako pretuče. Sud, pravda, sve je sramno. Čemu se mi možemo nadati, ja sam po starini sljedeći - priča zabrinuti Ilija Stojčić.

Njegova supruga Jelka kaže da mještani gaje prijateljske i korektne odnose s obližnjim bošnjačkim selom Nažbilj, ali da decenijama imaju problema s "mlađarijom iz Dragovića i Mijakovića prema Varešu“.

- Nema nas više ko zaštititi, mogu nam raditi šta žele. Četiri puta su poharali selo. Dođu iznad sela kod vode i gledaju ko se gdje kreće, prežaju kad je stariji insan sam, nemoćan. I Nikolu i Maricu su znali, zato su ih napali, jer se nisu mogli braniti - govori Jelka.

ilija-jelka-stojcic1
Ilija i Jelka Stojčić: Ovdje je radio (Foto: A. Džonlić)

Kaže i da su muž i ona odbili "ključ i kuću" u Čapljini, da su željeli biti u svom, na svom.

- Imamo devetero djece, u pet država. Nagodinu nam je 50 godina braka. Nemaju djeca ni prekršaja u saobraćaju. Tako smo ih vaspitali. Ovaj sin što je s nama, nije htio od nas, nuđeno mu je da ide u Hercegovinu, Hrvatsku, odrastao je, oženio se, radi i želi ostati ovdje. Sada kada radi treću smjenu, ni muž ni ja ne zaspimo, osluškujemo svaki šum - kaže Jelka, inače rođaka pokojnog Nikole, koja se često i brinula o njemu i Marici.

Oči u oči

Na vrhu sela živi Fabijan Tomić. Iako je više od 40 godina u Švicarskoj, zbog blagdana se lani zatekao u kući i oči u oči vidio s Delićem, o čemu je i svjedočio na sudu.

fabijantomic1
Fabijan Tomić: Gledao Delića u oči

- Bio je Uskrs, a moja je sreća što nisam popio, jer se taj dan slavi, obilazi nas rodbina. Kada je pred ponoć pokušao provaliti, odgovorio sam da ga spreman dočekujem s pištoljem i kada je otvorio vrata, ja sam repetirao pištolj. Onda je počeo bježati prema rođakovoj kući. Gledao sam ga u oči, a sedmicu ranije je radio kod nas, u bašti, za novac - priča Fabijan.

Brkić: Neki su se iselili nakon napada

Čelni ljudi samostana Kraljeva Sutjeska, kojem pripadaju i vjernici iz Ratanja, uputili su javno pismo - protest, kojim su željeli ukazati na manjkavost pravosudnog sistema i nesigurnost za stanovništvo, a posebno povratnike i mještane udaljenih i polunapuštenih sela.

- Ne znam, niti je moje da određujem čija je krivnja, čiji propust u pravosudnom sistemu, kako je neko priznao, pa optužen, pa porekao, pa pušten - kaže nam vikar fra Željko Brkić.

Kako ističe, u župi Kraljeva Sutjeska sada je oko 1.400 osoba, prosječno 60 do 70 godina starosti.

- Nikola i Marica bili su bespomoćni. Iza njih nije stajao niko, žrtva je kod nas žrtva i sistema i države. Posebno je teško povratnicima. Kako god osuđujemo sam čin pljačke, razbojništva, tako osuđujemo i čin ovakvog odnosa prema žrtvi. U Ratanju je preostalo četiri-pet obitelji, nekoliko se iselilo nakon lanjskog napada - kaže Brkić.