Tokom obilježavanja 5. aprila i 23. godišnjice pogibije Olge Sučić i Suade Dilberović, prvih žrtava agresije na Sarajevo i BiH, malo je ko primijetio da u nedjelju na mostu koji nosi ime ove dvije heroine nema nikoga od članova porodice Olge Sučić. I da je neko od bližnjih ove heroine koja je 5. aprila 1992. kao službenica tadašnje Skupštine RBiH izašla sa svojim sugrađanima na antiratne demonstracije, došao da joj oda počast, to ne bi niko ni znao.

Godine boli

Jer, za Olginu porodicu nikada niko od nadležnih nije ni upitao, niti vlasti znaju da u Sarajevu živi Nora Hanić, kćerka Olge Sučić, koja je imala dvije godine kada je njena majka naoružana samo srcem punim ljubavi prema domovini izgubila život na tadašnjem mostu Vrbanja. U razgovoru za „Dnevni avaz“ Nora priča da su protekle dvije decenije za nju i za njenog oca bile veoma bolne i teške. U međuvremenu je završila Poljoprivrednu i Tekstilnu školu, ali godinama se bori da dobije stalni posao. Na godišnjicu majčine pogibije, Nora nikada ne ide na most. Drugim danima ide, zastane, pomoli se.

- Ne idem na ta organizirana polaganja cvijeća, kada dođu političari i te posjete koriste za svoje svrhe. Za mene je to jako i ružno i tužno. Odem svojoj majci na groblje, ali na godišnjicu na most ne mogu - priča Nora.  

Razlog tome, priča Nora, prije svega je zbog činjenice da se prvih godina rata pokušavalo prikriti da je njena majka uopće poginula zajedno sa Suadom Dilberović, a prvih nekoliko poslijeratnih godina imena Olge Sučić nije ni bilo na spomen-ploči na mostu.

- Tek nakon što su moj tata i baka godinama pisali zahtjeve i to tražili te na kraju uspjeli uz pomoć jednog televizijskog snimka dokazati da je na tom mjestu poginula i moja majka, 2001. godine njeno ime dodato je na spomen-ploču. Čak je i u nekim novinskim člancima ispod slike na kojoj se vidi da nose moju majku ranjenu bilo potpisivano da je riječ o Suadi Dilberović. Ne znam kome i zašto je bilo u interesu da sakrije istinu o pogibiji moje majke – priča Nora Hanić.

Olga Sučić s Norom kao bebom: Jedna od rijetkih fotografija koju Nora ima s majkom

Surova istina

A istinu o tome zašto i kako je ostala bez majke Nora je saznala već polaskom u školu.

- Imala sam sedam ili osam godina i šetala sam s tatom preko tog mosta i on mi je ispričao, sve baš kako je bilo. Pokazao mi je gdje je ubijena, a ja sam ga pitala i gdje je potekla mamina krv. Možda je to bilo surovo ispričati jednoj djevojčici u tim godinama, ali ja sam ocu zahvalna na istini, ma kako ona bolna bila - prisjeća se kćerka sarajevske heroine.

Do danas su za Noru bez odgovora brojna pitanja, a najveća želja joj je da dođe u posjed videosnimka na kojem se vidi kada njena majka 5. aprila 1992. na upit jednog novinara: "Zašto ste tu?", odgovara: "Ja sam majka dvoje djece i branit ću ovaj grad."

- Želim snimak na kojem se vidi ta njena izjava i sve ono što se dešavalo 5. aprila prije 23 godine. Tražila sam pomoć od novinarke Arijane Saračević-Helać i ona mi je već mnogo pomogla - kaže Nora.

Otac dobio otkaz

Ponajviše zbog očevih odluka, kaže Nora, porodica Olge Sučić posljednjih godina nije izlazila u javnost.

- Ali, ja ga razumijem, jer je toliko toga prošao i proživio. Bilo je ponuda da me UNPROFOR izmjesti u Italiju ili Francusku, ali on je to odbijao. Ostao je u ovom gradu, koji oboje beskrajno volimo. No, uprkos tome, iako se redovno javljao u „Energoinvest“, gdje je bio zaposlen prije rata, dobio je otkaz - prisjeća se kćerka Olge Sučić.

Druga Olgina kćerka ranjena

Nora ima polusestru Jelicu, koja je Olgina kćerka iz prvog braka. Do sada je nepoznata bila činjenica da je Olgina kćerka ranjena nakon njene pogibije na Skenderiji u Sarajevu. Tada je imala nepunih 13 godina. Uz pomoć UNPROFOR-a Jelica je s tetkom otišla u ratu na liječenje u Dansku, gdje i danas živi. Udata je i majka jednog djeteta.