Čajniče, zaboravljen i zapostavljen gradić smješten u istočnoj Bosni, 20 kilometara udaljen od granice sa Crnom Gorom i isto toliko od Goražda, koji je nekada bio poznat po hotelima i jednoj od najkvalitetnijih izvorskih voda u bivšoj državi, prolazi kroz najteže razdoblje svog postojanja. U odnosu na stanje prije rata, danas ima za trećinu manje stanovnika. 

Poneki posao
 
Ekipa „Dnevnog avaza“ boravila je u varoši koju, kako nam rekoše njegovi stanovnici, svi zaobilaze. A još je nazivaju i „slijepim crijevom“, jer put koji ovuda ide za Pljevlja u Crnoj Gori skoro niko i ne koristi. 
 
- Ovdje nema perspektive. Zbog toga svi gledaju samo kako da odu. Bilo gdje. U Banju Luku, Sarajevo, Novi Sad, Beograd ili negdje u zapadne zemlje. Ponekad se i ja kajem što sam još ovdje - kaže nam 30-godišnja Mirjana Mandić koja je, nakon završenog studija psihologije na Palama, bila primorana vratiti se u svoj grad.

 
Jedino što je veže za ovo mjesto, kako kaže, jesu roditelji i poneki kratkoročni posao. Trener je u lokalnom odbojkaškom klubu. Ipak, da sve nije tako crno, uvjeravaju nas naši domaćini Bojan Tanasković, zamjenik načelnika općine, i Izet Alihodžić, jedini Bošnjak odbornik u Skupštini općine Čajniče.
 
- Stanovništvo se, uglavnom, bavi poljoprivredom, a naš grad je danas prepoznatljiv po drvno-prerađivačkoj industriji i šumskim gazdinstvima. Pokušavamo na razne načine zaustaviti iseljavanje. Općina za svako novorođenče, naprimjer, roditeljima daje 200 KM, a sve studente stipendiramo sa 70 – 90 KM mjesečno – priča Tanasković.

Ima nade
 
Odbornik Alihodžić uvjerava nas da, što se tiče sigurnosti, nikakvih problema nema na nacionalnoj osnovi. Od njega saznajemo i to da u užem gradskom jezgru, u kojem je smještena većina stanovnika, ne živi nijedan Bošnjak.
 
- Oni su većinom na selima, barem oni koji su se vratili. Bave se, uglavnom, poljoprivredom i stočarstvom. A mnogi ovdje dođu samo preko ljeta i drugih praznika – ističe Alihodžić. 

Zamjenik načelnika općine Tanasković kaže da u ovom gradu nema maloljetničke delinkvencije, droge niti bilo kakvih drugih problema što se tiče kriminala.
 
- Jednom u tri godine desi se neka pljačka prodavnice ili slično. Drago nam je zbog toga i nadamo se da će tako i ostati – kaže Tanasković.

Bogomolje

U krugu od sto metara nalaze se zgrada Općine i Dom zdravlja te škola, policija i vrtić. Od bogomolja, tu su Mir Muhamedova džamija, Pravoslavna crkva „Uspenje presvete Bogorodice“ te Katolička crkva.
 
- Ove godine planirana je izgradnja još jedne džamije, Sinan-bega Boljanića. Ona je srušena u ratu, a izgledom je podsjećala na Aladža džamiju u Foči – rekao nam je Emin ef. Bakal, glavni imam Medžlisa IZ Čajniče.