Melka Muškić iz Priluka kod Živinica jedna je od rijetkih žena u tom kraju koja umije tkati. Melka je iz Cerske kod Vlasenice, a 1995. godine izbjegla je na slobodnu teritoriju, u Živinice. Kaže da je nakon rata, zahvaljujući ovom hobiju, mogla nešto i zaraditi.
Spor proces
- Vještinu tkanja ćilima moje dvije sestre i ja naučile smo od majke. Svaki ćilim se izrađuje ručno i taj proces je prilično spor. Posao je precizan i težak, jer se najviše radi prstima. Za dizajn, dovoljno je da vidim sliku i ja ću izraditi takav ćilim. Osim ćilima, izrađujem i staze i sedžade. Posljednjih godina nisam tkala za prodaju, uglavnom to radim za svoje i za potrebe djece - objasnila nam je Melka.
Ručno izrađeni ćilimi su dugotrajni
Za izradu jedne staze i ćilima potrebno je najmanje dvadeset dana. Njeno zdravlje baš i ne dozvoljava da bude aktivna kao prije. Ističe da niko nije pokazao interes za ovu vještinu.
- Niko neće da nauči, omladina pogotovo. Šteta je to, jer su ovako izrađeni ćilimi kvalitetni i mogu dugo trajati, a treba se i sačuvati tradicija - ističe Melka.
Nema zaliha
Ističe da mnogi koji čuju da se bavi tkanjem, misle da ona ima zalihe ćilima za prodaju, što nije tačno.
- Tek kada primim narudžbu, onda mogu početi tkati. Metar jedne ponjave košta 10 KM, dok ćilim, sedžade i staze koštaju od 100 KM i više, zavisno od dimenzija – kaže Melka Muškić.