Izjavu Vuka Draškovića da spomenik Srebrenici treba podići ispred Skupštine Srbije, da i srpski poslanici, kao oni u njemačkom Bundestagu, s obzirom na to da je tamo, u Berlinu, podignut spomenik holokaustu, stalno u njega gledaju i tako se podsjećaju na zlo koje je učinjeno u ime njihovog naroda - aktuelni vlastodršci u BiH nisu ni najmanje spremno dočekali.

Prava je šteta što se odmah nisu oglasili da joj požele dobrodošlicu! Bez ironije ili oprezne zadrške. I da te riječi prime u gnijezdo, u kome se već dugo, bezuspješno, kao “Kalimero”, pokušava ispiliti balkansko pomirenje! Ono zasnovano na činjenicama, istini i pravdi.

Propuštena šansa

Čak je i Dodikova izjava o Srebrenici, kao najvećem srpskom kukavičluku, uz prizivanje istine koju će svi podjednako prihvatiti, nepametno zanemarena u Sarajevu! Kad već kritiziramo Dodika zbog njegovih, po BiH štetnih tirada, valjalo bi spremno dočekati i njegova politička “salta mortale”.

Ali, znani nam i umišljeni “vlasnici” Bosne iz odabranih familija zaokupljeni su kombinatorikom oko preuzimanja svih, a ponajprije sudskih institucija. Da se pokušaju zaštititi od dugoočekivanog zakonskog epiloga njihovog političkog djelovanja s pogubnim ekonomskim posljedicama i po vlastiti narod. Vuk im je zvučao nevažno!?

U Sarajevu Bosancima rijetko ko da nešto hrabro kaže jer, čini se, kao da je u bh. prijestonici koristoljublje važnije od ponosa i pravde, a tal izjednačen (?!) s vizijom, koje zapravo i nema. Drašković je, pak, iz kaljavih Dražinih čizama hrabro uskočio u lakirane cipele Vilija Branta (Willy Brandt) i ponudio do sada najdublje pokajanje.

Naravno, Sarajevo je bilo žrtva, a ne kao Beograd - agresor! I da Danis Tanović nije odbrusio Nenadu Jankoviću (Dr. Karajliću) kako naš glavni grad ne može više biti isti poslije srpskog bombardiranja, propade obraz!

Arhiva (Erol Avdović)

Ali, taj se krvavi sarajevski inferno, kao i Srebrenica, ponekad nemoralno, do granica političkog koristoljublja, spušta u sferu sitnog političkog šićara. To je bila i najjača izborna municija nekih političkih pretendenata, ponegdje i postizborna “strategija”, u piramidi vlasti, tamo gdje je glavni cilj - sačuvati stečene koristi. A reforme? Dabogda da su im na pameti, kao što se to EU nada. Prihvatit će ih jedino ako budu morali!

Na djelu je bosanski paradoks, prema kome svi mi za kuhinjskim stolom, u kafani, preko telefona i na Facebooku kritiziramo ove vlasti, ali na izborima biramo jedne te iste. Varaju li to Bosanci sami sebe? Obmanjuju li, kao što je i Srbima poručio Drašković!

Siguran sam da ni Amerikanci nisu pretpostavili ovakav zaplet političke drame u BiH. Ovakav patos bosanske političke tragedije! I to da će se kandidati za vlast na federalnom i državnom nivou ponašati i kao bezobzirni nacionalni transvestiti, danas malo Bošnjak, a sutra puno ostali, uključujući slične akrobacije među bosanskim Srbima i bosanskim Hrvatima!

A tek popis

Bit će još i političkih krokodilskih suza kad narednog mjeseca objave zvanične rezultate popisa u BiH iz 2013. godine! I kad se ovi pretplaćeni nacionalni funkcioneri iz Sarajeva oglase da im je “neko” u RS pokrao bar frtalj miliona Bošnjaka, perom izbrisao!

Bošnjaka?! Bošnjak je, naravno, samo turska riječ za Bosanac! Bošnjak je, dakle, samo Bosanac! To često zbuni i “New York Times”, pa nacionalnost poistovijeti s religijom.

Statistika neće biti tačna sljedećeg mjeseca, ali ne zbog politike, već zbog matematike. U Bosni fali više od milion Bosanaca, jer toliko ih je, na razne načine, protjerano tokom i poslije minulog rata. Tako je to kad Bosance obmanjuju vlastiti zemljaci, jer više vole strana od domaćih imena.

Koji je to onda osvješćujući i pozitivni pandan Draškovićevoj izjavi s ove zapadne strane Drine, ne računajući dežurnog retoričkog revolveraša Dodika. Njemu, zbog oportunističke šutnje Sarajeva i uspijeva izgledati “originalno” iz Banje Luke. Ili će Bosanci ostati kod kolektivne elegije i političkog lamenta?

Govoreći o svom novom romanu “Isusovi memoari”, a na pitanje Nevzete Škrijelj je li Srbija obmanuta kada je riječ o njenoj prošlosti, Drašković je rekao – da, jeste. Obmanjivali su je Srbi najviše!

“Srbiji se plasirala priča da je Jugoslaviju rasturila Amerika, Berlin i Vatikan, a ja kažem da Srbi konačno moraju shvatiti pravu istinu i okrenuti se sebi”, kaže Drašković, dodajući: “Prvo moramo priznati da smo poraženi”!

I još kaže: “Bogu je draži jedan pokajnik nego hiljadu anđela”. To je, možda, i tačno.

Problem je u tome što anđeli ili meleci sve manje stanuju među nama. A ni pokajnici nisu više ono što su bili.