KULTURA

Usmjeriti svoj pogled tamo gdje je zabranjeno gledati

Poruka Krzysztof Warlikowski povodom Svjetskog dana teatra

M. Ču.

27.3.2015

Više od pedeset godina, tačnije od 1961. godine, na inicjativu Međunarodnog pozorišnog instituta, širom svijeta na različite načine, obilježava se Svjetski dan teatra.

Ove godine poruku povodom ovog značajnog dana za teatarsku umjetnost uputio je reditelj Krzysztof Warlikowski iz Poljske.

- Pozorišne majstore najlakše je pronaći daleko od pozorišta.To su obično oni koje teatar ne zanima kao mehanizam reproduciranja klišeja i konvencija. Upravo oni pronalaze pulsirajuće izvore i žive riječne tokove, koji uglavnom zaobilaze pozorišne dvorane i neizmjerno velike grupe ljudi koji se u njima gomilaju, uporno pokušavajući podražavati nekakve svjetove- poručio je on.  

Dodao je da imitiramo, umjesto da stvaramo vlastite, koncentrirane svjetove, u živom dijalogu s publikom, svjetove natopljene afektima, koji teku sakriveni, a koje upravo pozorište umije majstorski razotkriti.

- Takve predvodnike najčešće pronalazim u prozi. Ovih dana stalno i svakodnevno razmišljam o piscima, koji su prije gotovo sto godina proročki, no ipak s nekim oprezom opisivali sumrak evropskih bogova, koji je našu civilizaciju utopio u mrak. U tom se istom mraku i danas nalazimo. Mislim tu na Franza Kafku, Thomasa Manna i Marcela Prousta. A u tu bih grupu proroka dodao još i Johna Maxwella Coetzeea.Njihovo zajedničko osjećanje neizbježnog kraja svijeta, ne  planete, nego modela međuljudskih odnosa, poredaka i pobuna, danas nas neumoljivo i zajedljivo prati.Nas koji živimo nakon kraja svijeta, suočeni sa zločinima i sukobima, koji neprestano potapaju nove gradove brže no što nas sveprisutni mediji o tome uspiju izvijestiti. Ti požari, uostalom brzo dosade i nepovratno  nestaju iz novinskih izvještaja, a mi se osjećamo besopomoćni, užasnuti i opkoljeni. Ne umijemo više graditi kule, a zidove koje uporno podižemo, više nas ni pred čim ne brane, naprotiv, i sami traže zaštitu i brigu, koja ždere ogromne količne naše životne energije. I više nemamo snage da pokušamo otkriti ono što je iza vrata, iza zida. A upravo radi toga treba postojati pozorište i upravo u tome treba tražiti svoju snagu. Usmjeriti svoj pogled tamo gdje je zabranjeno gledati - između ostalog poručio je reditelj.