Zamisli da živiš u malom gradu. Manje od kilometra dalje nalazi se još jedan mali grad.

Imaju dobre škole. Dobre poslove. Dobre doktore. Svi u tvom gradu idu u taj drugi grad.

Stalno.

Ali ima jedan problem - postoji ogromna planina između ta dva grada.

Iako ima manje od kilometra do drugog grada stanovnici tvog mjesta moraju da zaobilaze planinu. Zbog toga moraju da pređu više od 45 kilometara.

Oni koji ne mogu toliko da pješače pokušavaju da pređu preko planine. To je bolno i opasno.

Jednog dana tvoja žena je pokušala da pređe preko planine. Okliznula se, pala i povrijedila. Tada shvataš da to ne može više ovako.

Šta ćeš uraditi?

Možeš da skupiš nekoliko milijardi dolara kako bi došli tipovi sa bušilicama i bagerima kako bi napravili put.

Problem je što ti živiš u siromašnoj zajednici u ruralnoj Indiji. Nemaš ni toliko novca niti znaš neke političare koji bi ti obezbjedili taj novac.

Imaš samo svoje dvije ruke. I kako sad da napraviš put kroz planinu?

Uzmeš čekić i dleto. I kreneš da prokopavaš put.

E, upravo to je uradio indijac Dašrat Mahi. Svi su govorili da je lud. Niko nije vjerovao da će uspjeti.

Ali on je uspio. Trebalo mu je 22 godine, ali je uspio.