Šok, bol, tuga, ali i nevjerica vladali su jučer među članovima porodice i brojnim prijateljima bračnog para Smailagić, Emire i Fehreta Brace. Ni slutili nisu da se nikada više neće vratiti u Njemačku, gdje je iza Fehreta ostalo troje djece (dvoje iz prvog braka), a iza Emire sin jedinac. U Njemačkoj živi i Emirina sestra Renata Habibović.
Ona jučer tokom telefonskog razgovora za „Avaz“ nije mogla zadržati suze i jecaje, niti suzbiti tugu za sestrom i zetom.
San neće na oči
- Šta da vam kažem, još ne mogu vjerovati da im se to desilo. Sve mislim da će se odnekud pojaviti. Cijelu noć pratila sam vijesti, oka nisam sklopila, nadajući se da ću čuti da je neko preživio, da su možda i oni živi. Majko moja, ne znam šta ćemo sad – kroz suze i uz uzdahe podijelila je s nama djelić strepnji, strahova i nadanja Renata.
Dalje priča da ništa nije slutilo na tragediju i nesreću koja je s ostalim putnicima kobnog leta zadesila njenu stariju sestru i zeta.
- Posljednji put smo se čuli u nedjelju i dogovorili smo se da će ih njihov sin čekati na aerodromu u Diseldorfu u utorak. Radovala sam se susretu s njima, a onda me u utorak pozvao njihov sin s aerodroma i rekao da se, izgleda, srušio avion u kojem su bili njegovi roditelji. Ne mogu vam opisati kako je zvučao, niti kako smo primili tu vijest. Tješila sam ga, a znala sam da za nas utjehe nema - jecajući nam je ispričala Renata.
I Rasim Drinjaković, dugogodišnji prijatelj bračnog para Smailagić, s bolom u glasu ispričao je za „Avaz“ da se s Bracom i Emirom družio tri decenije. Kaže da je Smailagić u Njemačku došao kada je imao 16 godina.
- Braco se dugo bavio fudbalom. Bio je trener u nekoliko klubova, a kada se prestao baviti tim poslom, osnovao je taksi firmu. Krenuo je s dva vozila, a sada ih ima mnogo više. Čak je i Emira u početku bila vozač taksija dok nisu napredovali - kazao nam je potreseni Drinjaković.
Smailbegović imao taksi kompaniju
Ispričao je da su njegovi stradali prijatelji bili veliki radnici i borci te da ih je smrt uzela baš kada su se odlučili malo odmoriti i proputovati svijetom.
- Još ne mogu vjerovati šta se desilo. Željeli su putovati, a živote im je uzeo kobni let Airbusa A320 - kazao nam je Drinjaković.
Volio fudbal
Tragična smrt bračnog para Smailagić potresla je i zaposlenike Fehretove taksi firme, u kojoj je radio i njihov sin Deni. Kako je za „Avaz“ jučer kazao Rolf Zele (Solle), jedan od uposlenika, svi su s nevjericom primili vijest o Fehretovoj pogibiji.
- Svi smo u šoku. Ne možemo vjerovati da ga nema. Otišao je u petak tako radostan i, umjesto da se vrati, stigla je ova strašna vijest. Bio je veliki ljubitelj fudbala. Ne mogu vjerovati da se njegov odlazak na utakmicu ovako završio - kazao nam je Zele.
Bol i tuga potresli su i cijelu bošnjačku zajednicu u Nojsu, gdje živi oko 150 naših državljana. Angelika Milke-Vest (Mielke-West), gradonačelnica Merbuša, izjavila je da će porodici Smailagića biti pružena sva neophodna pomoć kako bi se lakše suočila s tragedijom koja ih je zadesila.
Glavaš: Nosio je moj dres
Vlatko Glavaš, bivši igrač i trener reprezentacije BiH i dugogodišnji igrač Fortune iz Diseldorfa, rekao je novinarima da je poznavao tragično nastradalog Fehreta Smailagića, kao i njegovu suprugu Emiru, koje je često viđao na utakmicama reprezentacije i Fortune.
- U prvi mah nisam se sjetio da je riječ o Fehretu, jer ga svi znaju po nadimku Braco. Rado je prisustvovao utakmicama, jer je i on igrao nogomet, a nosio je i moj dres iz Fortune. Ne mogu vjerovati da je izgubio život vraćajući se upravo s nogometa - rekao je Glavaš, izjavivši sinu i porodici stradalih saučešće.
