Ništa više u Dolini smrti, kako često zovu Tomašicu, ne nagovještava da se radi o najvećoj masovnoj grobnici u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Neinformiranom neznancu koji bi se danas zatekao u blizini Prijedora Tomašica bi bila jedno od hiljadu malih planinskih jezera u Bosni. Mirno, spokojno. Možda nekome i lijepo!

Zločincima nije uspjelo da tonama zemlje sakriju tragove svog krvavog pira po Prijedoru i okolnim selima. Iz Tomašice je do sada ekshumirano 430 posmrtnih ostataka nevinih Bošnjaka i Hrvata. Pretpostavlja se da ih ima još dvostruko toliko. 

Samo prije nekoliko mjeseci danas planinsko jezero vrvjelo je entuzijastima, mahom iz Instituta za nestale osobe, koji su danima prekopavali tone zemlje tražeći ruke, noge, lobanje nevino ubijenih civila. U dobroj su mjeri uspjeli u svojoj zadaći. 

Međutim, ekshumiranje ostataka žrtava samo je dio onoga što naše društvo, posebno Bošnjaci, mora uraditi da bi i budućim pokoljenjima ostavilo u amanet dokaze o najvećem zločinu u Evropi nakon Hitlera. Nažalost, nadležni očigledno nisu imali potrebu osigurati Tomašicu, makar jedan dio nje konzervirati i dostojanstveno obilježiti mjesto zločina, da ne bi pala u zaborav. 

Bez želje da poredimo obim zločina, nije zgorega podsjetiti da Aušvic godišnje posjeti oko 1,5 miliona ljudi, od kojih je, kako su to Nijemci precizno izračunali, čak 70 posto mladih. Upravo je to garancija da nacistički zločini nikada neće biti zaboravljeni. 

Koliko će ljudi ove godine posjetiti planinsko jezero Tomašicu? Možda neko od članova porodica žrtava i dođe u Tomašicu da bi, gledajući u mirnu površinu vode ovog jezera zločina, tražio obrise svojih najmilijih. 

Za koju godinu, međutim, tragove zločina voda bi mogla sprati, kao i sve drugo!