Da tramvaj ima volan, reklo bi se da Sadeta Lončarić već 21 godinu sjedi za volanom sarajevskog tramvaja koji saobraća od Ilidže do Baščaršije i obratno. Ustaje rano, vozi prvu smjenu od pet do 11 sati. Kaže da je kao srednjoškolka razmišljala da se počne baviti ovim poslom – vozač/ica tramvaja.

- Pred kraj rata izašao je konkurs, odmah sam se prijavila i nikada se nisam pokajala, jer mnogo volim ovaj posao. Ispočetka sam se bojala da nešto ne pogriješim. Zanimljivo je da smo tada morali voziti i u rikverc zbog granatiranja i snajperista - ispričala nam je Lončarić.

Istakla je da je svašta vidjela i doživjela, ali da pamti samo dobre stvari.

- Najviše reaguju ljudi koji dođu sa strane, a ima dosta i muškog sujevjerja, jer nam ne vjeruju. Bude tu i komentara da mi je bolje praviti pitu kod kuće, ali čovjek se nauči da to ignoriše. Mnogi me pitaju je li teško voziti tramvaj, ali to vam je kao da imate automobil automatik - rekla je ona.

Dodala je da bi sve bilo znatno teže da nije kolega koji pomažu kad god mogu, a oni joj svako jutro pripreme vozilo.

Slobodan dan

Kako nam je kazala Lončarić, Osmi mart poseban je praznik u GRAS-u, a sve radnice dobiju slobodan dan.

- Kolege nam obavezno kupe cvijeće i prigodne poklone, a nerijetko nam prirede i zabavu - istakla je ona.