"Olovo je grad idiličnog življenja, okružen četinarskom šumom, kroz koje protječu brze, čiste rijeke", napisano je na Wikipediji. Autor ovog opisa očigledno je bio prirodnjak kojeg su očarali mirisi četine i huk Stupčanice, Bioštice i Krivaje.  

Brutalna borba

No, Olovljani su danas zaokupljeni brutalnom borbom za puko preživljavanje, jer kada posjetite ovaj gradić, pomislite da se neko našalio s opisom Olova ili da Wikipedia nije odavno ažurirana.

Gradić smješten 50 kilometara od Sarajeva, na magistralnoj cesti prema Tuzli, potpisivanjem Dejtonskog sporazuma postao je, kako danas kažu njegovi stanovnici, žrtva nakaradne politike. Bio je u potpunosti razoren svakodnevnim granatiranjem, ali je u posljednjih nekoliko godina znatnije obnovljen. No, Olovljani masovno napuštaju svoja ognjišta, prodaju zemlju i najviše "bježe" u Sarajevo.

Od prijeratnih 19.000 stanovnika, danas ih u gradu živi nešto manje od 10.000! Žila kucavica je Fabrika rublja "Alma Ras", koja zapošljava oko 1.700 radnika.

Mještani Olova žale se da trpe brojne probleme jer su 120 kilometara udaljeni od kantonalnog sjedišta Zenice. Najveći je problem kada trebaju otići ljekaru ili obavljati administrativne i druge poslove i obaveze, dok s najbližim centrom Sarajevom oduvijek imaju mnogo logičnije putne i društvene veze.

Hajrudin Begović to je "najbolje" osjetio na svojoj koži.

Foto: B. Nizić (Begović: Umro bih da su me vozili u Zenicu)

- Doživio sam infarkt i da su me vozili do Zenice, sigurno ne bih preživio. Na insistiranje Izudina Kućanovića, direktora Doma zdravlja u Olovu, odvezli su me pravo u Sarajevo, što mi je spasilo život. Mi smo blokirali cestu, organizirali proteste, pokretali inicijative da se pripojimo Sarajevu, ali ništa nije urodilo plodom - priča Begović.   

Proizvodnja stala

U Općini kažu da čine sve što je u njihovoj moći da stanovnicima osiguraju egzistenciju, da pokrenu tvornice poput prijeratne "Stupčanice".

- "Stupčanica" je prije tri godine postala vlasništvo "Prominvesta" iz Konjica. Ali, danas je na koljenima, a prerada drveta je stala - kaže Merisa Kaljanac, savjetnica općinskog načelnika za ekonomiju.

Foto: B. Nizić (Kaljanac: Činimo sve)

Dovoljno je prošetati glavnom ulicom da bi se uvidjela teška ekonomska situacija, nezaposlenost... Kao i u većini manjih mjesta gdje su prijeratne tvornice uništene, tako i u Olovu mladi uglavnom kradu dane ispijajući kafe i iščekujući dobitak na kladionici.

U ratnoj bolnici spašene hiljade života

Prema selu Križevići 1993. godine sagrađena je ratna bolnica u kojoj su spašene hiljade života. Izudin Kućanović, danas direktor Doma zdravlja u Olovu, bio je jedan od inicijatora njene gradnje.

Foto: B. Nizić (Kućanović pokazuje ostatke bolnice: Napraviti muzej)

- Operirali smo borce Armije RBiH. Čak smo imali i porođajno odjeljenje, od 1993. do kraja rata sva djeca rođena su u ovoj bolnici. Neprijatelj nije imao načina da pogodi bolnicu, jer je bila zaštićena brdima. Danas je uništena, a mogao bi se od nje napraviti muzej - kaže Kućanović.

Rad za dnevnicu

Ibrahim Lapaj jedan je od onih ljudi koje ima svaka čaršija. Čovjek za sve, živi dan za danom. Radi za dnevnicu šta stigne.

Foto: B. Nizić (Lapaj: Stalno u pokretu)

- Za vrijeme poplava u maju prošle godine rezao sam metalnu ogradu da se ne stvaraju brane, da voda može otjecati. Prije rata sam radio u "Stupčanici". Danas živim s majkom. Kada sam zdrav, po cijeli dan sam u pokretu, ne bi li me neko zvao da mu nešto uradim. Ljudi me pošteno plaćaju - kaže on.  

FAKTI

• U pisanim dokumentima Olovo se prvi put spominje 1382. godine pod imenom Plumbum, što na latinskom znači olovo
• Bilo je poznati rudarski i trgovački centar s unosnom carinom
• Dolaskom Osmanlija u Olovu se povećava broj muslimanskog stanovništva, koje početkom 16. stoljeća gradi džamiju na lokalitetu današnjeg naselja Gornje Olovo
• Razvoju Donjeg Olova, odnosno današnje gradske jezgre, nakon austrougarske vladavine znatno je doprinijela gradnja pruge Zavidovići - Olovo - Han-Pijesak