Taj 24. mart 2007. bio je vrlo uspješan dan na sportskom planu. Do tada čak možda i najuspješniji. Fudbalska reprezentacija je na potpuno nevjerovatan način dobila utakmicu u Norveškoj, mnogi se još sjećaju zamotane glave Adnana Guše, maestralnog gola Zvjezdana Misimovića...

Nekoliko stotina kilometara južnije od Osla, u napaćenom Sarajevu uvertiru u "dan iz snova" napravili su rukometaši sarajevske Bosne. Skenderija još od košarkaškog meča BiH - Hrvatska 1997. nije bila punija, 7.000 ljudi prisustvovalo je najvećoj rukometnoj senzaciji i vjerovatno najznačajnijem trenutku u historiji bh. klupskog sporta.

Ispraćaj sa stilom
 
Veliki Hamburg dočekan je kao što je zaslužio, sa stilom, ali je i ispraćen sa stilom. Nijemci su izgubili sa 18:20, a mladići u Sarajevu dobili su nove idole u Enidu Tahiroviću, Adnanu Harmandiću, Darku Martinoviću, Muhamedu Toromanoviću...

Bosna se tada borila za ulazak u finale Kupa pobjednika kupova, a danas je u takvoj situaciji da je bez borbe morala propustiti Goražde u polufinale Kupa BiH, istupivši u četvrtfinalu zbog finansijskih poteškoća. Danas svih 16 igrača iz rostera nema iste dresove, dvojica-trojica se izdvajaju, jer su u različitoj opremi, danas rukometaši nastupaju pred stotinjak gledalaca kojima je utoliko toplije u dvorani, jer su slojevitije obučeni od igrača.

Salman: Tvorac najuspješnijeg bh. sportskog brenda

Enid Tahirović, legenda kluba, čovjek koji je bio simbol u vrijeme najvećih uspjeha, gledao je Bosninu utakmicu protiv Zrinjskog i prosto nije mogao vjerovati čemu prisustvuje.

- Gledao sam i, kad god sam u prilici, idem na Bosnine utakmice, ali je teško više uopće nešto na njima vidjeti. Ne samo zbog Bosne, Liga je kvalitetom izuzetno slaba. Tu utakmicu što sam gledao, izgubli su od Zrinjskog, koji je zadnji u Prvenstvu, a toliko su jaki da bi ih dobila jedna proizvoljno odabrana ekipa s ulice. Nažalost, Bosna je primjer toga šta se sve može desiti za samo nekoliko godina – govori Tahirović

A šta se, zapravo, desilo? Bosna je u martu 2011. igrala osminu finala Lige prvaka, takmičenja u kojem bi uspjeh bio igrati i klikera, a ne rukometa. Nermin Salman, dotadašnji kapo, tvorac najuspješnijeg bh. sportskog brenda i sigurno regionalnog čuda, politički je bio (a i danas je) neaktivan.

Salman je teško puštao nove ljude u upravljačku strukturu, iako su mu mnogi često sugerirali da ne može sam izdržati nove i nove izazove. Doduše, nije bio potpuno sam, imao je oko sebi vrlo uzak krug biznismena, ljudi od ugleda (Miro Purivatra, Jasmin Hošo, Hasan Muratović, mnogo je pomagao Gavrilo Grahovac), koji nisu imali nikakav dublji interes.

Prolazak grupne faze Lige prvaka, prvi put u historiji, značio je dizanje sidra za Salmana, a od tada je počeo pad do najnižih grana u posljednjih desetak godina. Klub koji je 2012. prvi put posrnuo, pokušao je spasiti također nekadašnji član uprave Damir Hadžić, ali je, nakon kraha njegovog SDP-a na općim izborima 2014., i on izgubio utjecaj.

Jasan signal

- Plasman u osminu finala Lige prvaka bio je povod da napustim klub, jer tadašnji trener nije dijelio viziju Bosne kao bh. sportskog brenda koji bi držao na okupu najbolje bh. rukometaše, uz nekoliko istinskih pojačanja iz inozemstva. I kada smo dogovorili veliki povratak legendarnog Seada Hasanefendića, jedna politička opcija pozvala je trenera Irfana Smajlagića da se vrati na klupu "Studenata". To je bio jasan signal političkog uplitanja u klupske strukture i ključne odluke Upravnog odbora - pojašnjava Salman.

Kakva je sada situacija, izvjesno je da nijedan bh. klub na međunarodnoj sceni neće napraviti ono što je Bosna. Na pitanje namjerava li se nekada ponovo aktivnije uključiti u nešto što bi ličilo na ozbiljan projekt, Salman je kratko odgovorio:

- Ja sam i dalje veliki navijač Bosne, ali cijenim da je realniji moj potencijalni angažman u nekoj od rukometnih sredina koje žive za rukomet i uspjeh lokalnog kluba...

Pametnom dosta!

Ugovor s Humelom

Enid Tahirović igrao je, nakon Bosne, u Cimosu, Gepingenu, a karijeru je, interesantno, zvršio u Hamburgu, koji mu svojevremeno, 24. marta 2007., čitavih 18 minuta nije mogao zabiti gol.

Tahirović dok je nastupao za Bosnu: Organiziran klub

- Porediti Bosnu s Gepingenom, a pogotovo s Hamburgom, nije moguće. Nijemci su druga dimenzija, ali da je u moje vrijeme Bosna predstavljala veoma dobro organiziran klub, u to nema sumnje, i igrački i finansijski. Klub je vodila ekipa vrlo cijenjenih biznismena i sve je funkcioniralo besprijekorno. Najbolji podatak koji govori o uspješnosti i ozbiljnosti je taj da smo za sponzora imali “Humel”. To je u rukometnom svijetu značajan podatak, jer ako nisi dobar, neće te niko tako lako sponzorirati. Znamo i danas kakva je situacija u našim fudbalskim klubovima, kako je teško imati dobar ugovor s iole poznatijim proizvođačima sportske opreme - objašnjava Enid.

Veličine koje su nastupale

Mnoštvo je igrača svjetske klase nastupalo za Bosnu od 2005. do 2012. Počevši od Petra Kapisode preko Edina Tahirovića, kapitena rukometne reprezentacije BiH, golmanske veličine koja je zauvijek upamćena u Bundesligi, pa do Nebojše Golića, Ratka Đurkovića i inih.

Igrali su za Bosnu i sada već zaboravljeni Božidar Nadoveza, reprezentativac Makedonije Ace Jonovski, pa Igor Rađenović, Ognjen Kajganić, Adnan Jaškić, nekad se mogao dovesti i čovjek koji je čitavu karijeru izgradio u Španiji Umberto Brajković...

Danas među evropske veličine spadaju Fahrudin Melić (PSG) i Igor Karačić (Vardar). Naš Faruk Vražalić bez problema igra u Njemačkoj, Josipu Periću predviđaju sjajnu karijeru...

Svi treneri od 2005.

Halid Demirović

Vojislav Rađa

Jovica Elezović

Gregor Cvijič

Irfan Smajlagić

Goran Tomić

Zuhdija Korkarić

Šta je bila ideja vodilja

- Moja ideja je bila napraviti "remake" KK Bosna iz Tanjevićeve i Delibašićeve ere, odnosno sportsku verziju Sarajevo Film Festivala. Takvi projekti čine naš grad i državu bogatijim, uspješnijim i prepoznatljivim u svijetu. Preduvjet je bila temeljita konsolidacija svih klupskih struktura uz prioritet promptnog preuzimanja primata u bh. okvirima. Želim napomenuti da smo imali sjajnog konkurenta u sportskim prijateljima iz Ljubuškog s rukometnim vedetama (Buntić, Terzić, Alilović...), a u stopu su nas pratili Borac, dobojska Sloga, visočka Bosna itd. Naravno, najveći izazov predstavljao je izbor članova Upravnog odbora bez skretanja u stranačko profiliranje kluba - prisjeća se Salman početaka u Bosni i nijednog trenutka ne ističe sebe u prvi plan:

- Bosnu su u zlatnom rezultatskom periodu vodili istinski sportski entuzijasti, koji su permanentno stremili ka višim sportskim ciljevima. Prva titula šampiona, prve međunarodne pobjede u Challenge kupu, pa titula bez poraza u prvenstvu, zatim historijski trijumf protiv Hamburga u Skenderiji, utakmice Lige prvaka... bili su posljedica sinergije između igrača, trenera, članova uprave, navijača i medija.