KOLUMNE

Inat-kuća kulture

Komentar dana

Adnan DŽONLIĆ

2.3.2015

Kakanj je za Dan nezavisnosti dobio muzej. Entuzijazam grupe ljudi, razumijevanje i odricanje lokalne vlasti, kad se hoće, pokazuju da se može. Bez marke "državnog novca", bez međunarodnih grantova, bez novaca koji se rasipaju za kvaziprojekte, nehljeboviće u foteljama. Možda je kakanjski muzej, ustvari, inat-kuća kulture, kao i prije nekoliko godina iz temelja izgrađena muzejska zgrada u Zenici.

Inat zapostavljene "provincije", koja "metropoli" u obliku glavnog grada pokazuje da se sve može samo kad se hoće. U kulturološkoj, duhovnoj metropoli države ulazi u muzeje su zakovani, ono malo otvorenih prosi za struju, vodu, plaće...

Država, ma koliko to komplicirano zvučalo, neće, ne zna, a priča da ne može pomoći. Kakanj danas ili Zenica jučer, kao i niz malih sredina od rata naovamo, dokaz su da se može napraviti nešto samo i isključivo ako se hoće.

I nije samo kultura primjer za to. Manje do jučer zapostavljene sredine, poput Tešnja, uzimaju "stvari u svoje ruke", svjesne da su u startu obespravljene u svim oblastima, od podjele PDV-a, do grantova "iz državne sehare".

To ipak nije rampa mikroprojektima, kao što je zeničko Bosansko narodno pozorište, da prežive i požive do svog 65. rođendana, da deceniju organizira Festival bh. drame, a da BiH iz njenog naziva skoro pa okreće glavu.

Vrijeme je da država promijeni svoju politiku prema provinciji i nauči nešto od malih, nerijetko od matice zabačenih sredina.

Aktuelnom politikom i odnosom za naredni praznik ove države, tamo negdje daleko od glavnog grada, opet će se otvarati muzeji koji čuvaju tradiciju države, a u njenom srcu, glavnom gradu, broj katanaca i zatvorenih vrata će rasti i rasti.