Iako živi mirnim, penzionerskim životom i ne eksponira se u javnosti, predratni i ratni član Predsjedništva RBiH Franjo Boras, koji je na pragu devete decenije života, rado se u intervjuu za naš list osvrnuo na historijski događaj proglašenja nezavisnosti otprije 23 godine i prisjetio važnih činjenica, koje, kako je napomenuo, treba iznijeti zbog, prije svega, mladih ljudi u BiH.
BiH u cjelini
- Mnoge članice međunarodne zajednice, posebice zemalja Europske unije, priznale su Sloveniju i Hrvatsku nakon 15. siječnja 1992., do kada je bilo odgođeno njihovo priznanje. Nakon što su ove dvije države izašle iz sastava SFRJ, SRBiH više nije mogla ostati u krnjoj Jugoslaviji. Na prijedlog Predsjedništva SRBiH, Skupština je 15. listopada donijela Deklaraciju o suverenitetu BiH, bez zastupnika SDS-a i ostalih manjih srpskih zastupnika. Međunarodna zajednica je priznanje suverenosti BiH uvjetovala prethodnim održavanjem referenduma. Kod hrvatskog korpusa, glede suvereniteta BiH, postojala su dva nešto različita prijedloga. Međutim, pod utjecajem predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana, posebice dostojanstvenika Katoličke crkve u BiH, prihvaćen je i izglasan hrvatsko/muslimansko-bošnjački prijedlog 29. veljače i 1. ožujka 1992. - prisjeća se Boras.
Više pročitajte u današnjem printanom izdanju "Dnevnog avaza".
