Subota, 21. februar
Umor je učinio svoje
Moj posljednji dan u Meksiku i veliko finale protiv 51. igrača svijeta Viktora Estrelje Burgosa (Victor Estrella).
Nisam bio na svom nivou, zasluženo sam izgubio iako sam propustio svoje šanse u oba seta. A i umor je učinio svoje. Nakon što sam osvojio turnir u Dominikanskoj Republici, putovao sam deset sati do Meksiko Sitija, a onda autobusom do Kuernevake. Stigao sam u ponedjeljak poslije podne, već u utorak igrao 1. kolo i tako svaki dan do finala.
Promijenio sam podlogu, a prije toga nikada nisam igrao na nadmorskoj visini od 1.500 metara, tako da sam, i pored poraza, bio zadovoljan. Osvojio sam 150 bodova i napokon idem u Top 100.
Nakon meča sam u hotelskom kompleksu, gdje se nalaze i tereni, razgovarao s najbližima i počeo se spremati za povratak u Sarajevo.
Nedjelja, 22. februar
Avioni, avioni...
Putovanje. Iz Meksika u Vašington, pa onda Istanbul. Srećom, kako sam konstantno na putu, naučio sam se da bez ikakvih problema spavam u avionu ili kada su pauze.
To je izuzetno bitno jer, kada se putuje između turnira, svaki trenutak je bitan da se odmorim i osvježim. Ne pamtim više gdje sam sve bio, ali čini mi se da sam obišao cijelu planetu.
Srećom, radim ono što najviše volim, a uz sve to upoznajem nove gradove, nove ljude.
Ponedjeljak, 23. februar
Čekaju me moji
Zvanično sam 87. igrač na svijetu. Ispunio mi se san. Planirao sam to napraviti tokom ove godine, a, evo, već za nepuna dva mjeseca sam u Top 100.
Sada sebi postavljam novi cilj, želim da budem u prvih 60, 70, 80, jer mi se otvara dobra šansa da napredujem. Sada ću mnogo lakše upadati u glavne ATP turnire, a to je prilika i za više bodova s manje mečeva.
Napokon dolazim u Sarajevo. Na aerodromu mu čekaju moji najbliži, majka Žana, otac Neno, brat Zlatan i djevojka Jelena. Poželio sam ih, uvijek ih poželim, iako smo stalno u kontaktu, gdje god se nalazim.
Bilo je i novinara, moj plasman u prvih 100 je odjeknuo, čestitaju mi sa svih strana.
Utorak, 24. februar
Trening na Grbavici
Zovu me gotovo iz svih medija, dao sam veliki broj intervjua, piše se i priča. Ne smeta mi, uvijek se rado odazovem na pozive novinara.
Na preporuku mog kondicionog trenera Mirka Krole, radio sam samo lakše treninge, trčanje, dogovorili smo se da tim tempom treniram dva dana.
Otišao sam na svoju Grbavicu da trčim, a direktor Željezničara Mirsad Šiljak organizirao je druženje s prvotimcima Želje, kluba za koji navijam otkad znam za sebe. Bilo je super.
Sa mnom je trenirao i moj drug iz reprezentacije Nerman Fatić, on je inače navijač Sarajeva, ali nakon što je trenirao na Grbavici, svi ga zezaju da je napokon prešao na pravu stranu.
Srijeda, 25. februar
Vrijeme s najbližima
Medijska pažnja ne jenjava, i dalje dajem intervjue, gostujem na televizijama. Kao i prošle godine, kada sam stigao do 3. kola Australian opena, moj uspjeh je izuzetno dobro prihvaćen.
Slobodno vrijeme koristim da što više budem sa svojima, jer život tenisera je takav da si najmanje vremena kući.
Kada u subotu otputujem s reprezentacijom u Zimbabve, ponovo me neće biti dugo, jer se nakon Afrike odmah selim u SAD, gdje ću igrati na mastersima u Indijan Velsu i Majamiju.
Četvrtak, 26. februar
Mentalna snaga
Počeo sam s punim treninzima. S ocem Nenom trenirao sam u Hotonju, želim održati formu koja me dovela do titule u Dominikanskoj Republici i finala u Meksiku.
Imao sam izuzetno dobre kondicione pripreme u Osjeku i osjećam da imam snage i za najteže mečeve. Ono što me još više raduje je napredak na psihološkom planu. Kada sam igrao ATP turnir u Zagrebu, povezao sam se s mentalnim trenerom Igorom Čerenšekom, koji radi i s Bornom Ćorićem.
Njegovi savjeti su mi pomogli, a još više to što sam sazrio kao ličnost i ne dešava se da me jedna pogrešna sudijska izbaci iz takta. Vidio sam koliko mi to znači na posljednja dva turnira i koliko je psiha bitna.
Petak, 27. februar
Slijedi Dejvis kup
Slijedi Dejvis kup, nastup za reprezentaciju u meni izaziva poseban osjećaj jer tu igraš za cijelu državu, a ne samo za sebe.
Održali smo konferenciju, a sutra trebamo na put u Zimbabve. Favoriti smo za prolazak, iako sam siguran da neće biti lako. Ipak, nekako mi se čini da ćemo ovaj put napokon otići do kraja, do plasmana u i grupu Evro-afričke zone Dejvis kupa.
U Africi će nas sačekati selektor Amer Delić i jedva čekam da ga vidim, od prvog trenutka kada smo se upoznali, postali smo bliski i njegovi savjeti su mi dosta pomogli.
