Kažu da već postoji jedan neafirmirani portal iza kojeg stoji SDA, a sigurno je da će već 12. marta izaći iz štampe sedmični list “Stav”, koji uređuju Filip Mursel Begović, derviš nakšibendijske tekije na Mejtašu, odnosno murid/sljedbenik šejha Halila Brzine, i Jasmina, kćerka Bakira Izetbegovića.

To je vrlo pozitivna predkongresna aktivnost SDA da bi se konačno razaznali politički stavovi ove stranke. Jer iščitavati nacionalnu politiku preko SAFF-a i “Slobodne Bosne”, koji su postali „ture - jazi(di)je“ SDA, vrlo je konfuzno.

Problem lustracije

A baviti se analitikom i pratiti političke poteze samog Bakira Izetbegovića, kao lidera SDA, uopće nije izazovno, jer na prvoj jutarnjoj kahvi s prvim susjedom koji je gledao Dnevnik čujete vrlo preciznu dijagnozu. Izetbegović je opterećen predstojećim kongresom svoje stranke i svim buntovnicima - od Dine Konakovića do Adila Osmanovića i Senada Šepića - dijeli fotelje. A, pod pritiskom EU, pa i zbog predstojeće posjete pape Franje Sarajevu, dao je Draganu Čoviću sve što poželi u Vijeću ministara BiH. 

”Sve ću da vam dam, samo da zaigram”, komentirat će vam susjed Izetbegovićevu politiku.

Gdje su tu interesi države, gdje su nacionalni interesi, gdje su tu socijalni problemi i bijeda od koje bazdi svaki bošnjački grad osim Sarajeva, niko se više ni ne pita. Vodi se bitka za budžete i državne firme da bi se raskrčmio novac među vladajućim strankama. Sva im je politika u tome.

Najekstremnije gledanje na politiku Bakira Izetbegovića kao lidera pobjedničke stranke potječe iz sumnji kako njemu uopće nije stalo do državnih budžeta, jer su njegove ambicije finansijske politike sasvim druge. On svoju ekonomsku politiku i viziju zapošljavanja obećanih 100 hiljada ljudi vidi kroz investicije iz islamskih zemalja, a putem lobija BBI banke, koji apsolutno kontrolira. Tako da je i obećana pomoć EU od 800 miliona eura za njega mali zalogaj u odnosu na najavljene milijarde koje trebaju investirati, posebno u Sarajevo, iz islamskih zemalja.

Čemu, onda, tolika priča o izdajnicima među Bošnjacima na društvenim mrežama? Šta se tu, onda, ima izdati ako se tako mizerno gleda na ovaj (pre)ostatak države? Doduše, i ne govori se o izdaji države, već o izdaji nacije koja se poistovjećuje sa SDA. 

„SDA, SDA, uber ales”, mogu se sažeti svi bošnjački komentari na društvenim mrežama o toj temi.

Izetbegović: Sve ću da vam dam, samo da zaigram

Jesu Bošnjaci, kao nijedan drugi narod na Balkanu, platili krvlju izdaju izvedenu u režiji svojih političara. Ali otkud sada ta šizofrenija i navodni strah od izdaje?

Ako se prisjetimo politike Alije Izetbegovića, koji je bio zabranio revanšizam prema komunistima nakon pobjede SDA, ova kulminacija progona vještica među Bošnjacima govori koliko je ta stranka evoluirala i koliko se radikalizirala. 

Zanimljivo je da je SDA uvijek blagonaklono gledala prema ljevici, odnosno bivšim komunistima, i nikad nije posegnula za bilo kojim oblikom lustracije u svojim redovima, kao ni u društvu općenito.

Paradoks je da su Bošnjaci sve što su mogli izgubiti od države izgubili javno, i to za stolom! Jesu se, naprimjer, Tuđman i Milošević tajno sastajali u Karađorđevu i kovali plan o podjeli Bosne, ali ono što imamo danas od države javno je potpisano i prihvaćeno. Mnoge su dileme oko potpisa koji su stavljali bivši lideri SDA, neka je rahmet dušama obojici. Ali ipak se pokušavalo naći nekakvo opravdanje i razumijevanje za njihovu ne baš hrabru politiku. 

I kako stvari sada stoje, ono od čega Bošnjaci najviše strahuju, može se desiti isključivo za stolom za kojim će sjediti i bošnjački lider, a to je gospodin Bakir Izetbegović! Čemu onda potreba za stvaranjem (unutrašnjeg) neprijatelja?

Prvo, mislim da je to upravo problem koji je SDA kukavički eskivirala rješavati, a to je problem lustracije! 

Ljudi koji danas medijski utječu i kreiraju stavove SDA čine to na komunističkoj „matrici“. Ta matrica je poznata i šablonizirana kroz odanost „partiji i vođi“ i mržnji prema neprijatelju. Neprijatelj, za sada, može biti samo „unutrašnji“, jer se niko ne smije drznuti kritizirati svemoćnu međunarodnu zajednicu. O tome se samo šapuće u obliku teorija zavjera, i to protiv muslimana!

Drugo, budući da se radi o muslimanima, ispredaju se neke teorije kako nedobronamjerni elementi iz međunarodne zajednice samo deklarativno osuđuju islamski radikalizam, a ustvari ga podržavaju na način da eliminiraju umjerene muslimane. Zagovornici ove teorije ukazuju kao primjer radikaliziranu bošnjačku dijasporu. 

Najmanje dvadesetak Bošnjaka u dijaspori se danas nalazi u zatvorima zbog povezanosti s terorističkim organizacijama ili sudjelovanju u terorističkim akcijama. A dva puta toliko džamata je označeno kao punktovi u kojima se regrutiraju vjerski radikali i ekstremisti. Ovaj imidž bošnjačke dijaspore pobija tvrdnje da se mladići iz Bosne idu boriti na strana ratišta zbog bijede i siromaštva.  

Ista “matrica” 

U pragmatičnom smislu kao generatora, pa i stratega ovakve kampanje, mnogi upiru prstom u Fikreta Muslimovića, bivšeg oficira KOS-a, a sadašnjeg savjetnika Bakira Izetbegovića te člana Komisije za nacionalnu sigurnost u SDA. On je autor jedne knjige koja se u naslovu bavi „izdajnicima“ i „ubicama“, a odnosi se na neke stranačke lidere, bivše generale, pa čak i na bivšeg reisa i jednog muftiju.

Budući da osobno vrlo dobro poznajem generala Muslimovića, apsolutno sam uvjeren da on nema nikakvih dodirnih tačaka s bivšim KOS-om, dakle, nema neprijateljskih pobuda. Ali poznajući njegov rad u Armiji RBiH, dozvoljavam mogućnost da je on „mozak“ nove radikalne kampanje koja se ogleda kroz istrage i progone „vještica“. On jeste promijenio uniformu, ali „matrica“ ili „čip“, odnosno način njegovog političkog razumijevanja svijeta, ostala je nepromijenjena. 

S obzirom na to da se radi o vrlo educiranoj osobi u oblasti sigurnosti, vrlo teško je upratiti i dokazati njegovo djelovanje u SDA. 

Iste ličnosti koje je „obrađivao“ Muslimović u svojoj knjizi opetovano se targetiraju u SAFF-u. Dokle će to trajati i šta može imati za posljedicu ova haranga, nije teško zaključiti. Od tog zaključka strepe svi prisebni muslimani! S obzirom na globalne slike i poruke te stanje nacije, ovaj Fikret (Muslimović), ukoliko ne bude osujećen, mogao bi ispasti gori od Fikreta (Abdića)!

Kod Bošnjaka se desilo „prokletstvo uma“

Osim „Zelene knjige“, koju su objavili katolički svećenici, u kojoj su denuncirani imami saradnici Udbe, dakle „sitna buranija“, pitanje lustracije je ostalo potpuno u zapećku.
Na izdajnike se danas isključivo gleda kao na odmetnike ili disidente iz SDA, ili eventualno neke vjerske intelektualce/alime koji ne blagosiljaju baš svaki potez ili stav vrhuške Islamske zajednice.

Iako sam Kur’an opisuje kako se vjernici prepoznaju po znakovima sedžde na čelu i osobnoj samilosti prema vjernicima, odnosno žestini prema mušricima, kod Bošnjaka se desilo „prokletstvo uma“ - bivali su tolerantni prema stvarnim izdajnicima, recimo uhodama koji su stvarno ezijetili vjernike, pa čak i ubijali njihove uglednike, dok su vrlo nasilni, netolerantni i isključivi prema drugovima iz safa, bilo onog džamijskog ili onog političkog.

IZBiH kupuje Muslimovićeve knjige

Ipak, neki vrlo opasni tragovi otkrivaju Muslimovićevu nezajažljivu ambiciju da se zbog privatnih sukoba sveti nekim ljudima koristeći političku moć SDA, a potom i autoritet Islamske zajednice. Tako je nedavno izdavačkoj službi pri Rijasetu Islamske zajednice naređeno da otkupi 700 primjeraka njegove knjige o bošnjačkim „izdajnicima“ i „ubicama“.

Nalogodavac se čak pozvao na preporuku samog Bakira Izetbegovića i reisa Huseina ef. Kavazovića. Knjiga je dostupna javnosti, a i aktivisti SDA su je dijelili „iz gepeka“ auta nasred ulice u vrijeme izborne kampanje. Zašto se, onda, ova knjiga mora distribuirati i putem Islamske zajednice? Vjerovatno da bi došla do imama i pridobila ih u borbi protiv bošnjačkih „izdajnika“ i „ubica“.

Najeklatantniji primjer medijskog djelovanja po „matrici“ i pameti Fikreta Muslimovića je vehabijsko radikalno glasilo SAFF.