Bračni par Hasiba i Salih Malagić iz Glogove kod Bratunca ukopani su u ponedjeljak na mjesnom mezarju Petkovići u Glogovoj. Salih je u 80. godini preminuo u subotu u sarajevskoj, a njegova supruga Hasiba isti dan oko 22 sata u zvorničkoj bolnici u 76. godini.
Majka umrla u bolnici
Njihova kćerka Hajrija priča da je njenoj majci tog dana pozlilo i da je hitno upućena u zvorničku bolnici. Dok smo smještali majku u bolnicu, stiže vijest da je babo umro u sarajevskoj bolnici, gdje je bio na liječenju, pojašnjava Hajrija.
U kući Malagića u Glogovoj puno rodbine, komšija i prijatelja, čude se smrti ovih staraca u istom danu. Jedini sin Hasibe i Saliha Alija jučer nije bio kod kuće. Sestra Hajrija veli da je otišao u Zvornik po izvode iz knjige umrlih svojih roditelja. Njena sestra Alija, kaže nije mogla doći iz Amerike na posljednji ispraćaj majke i oca.
Hajra sa osmrtnicama roditelja
- Majka je bila zdravija od oca. Čuvala je ovce, radila u kući i vrtu. Tog dana bila je kod ovca i kad je došla kući počela se žaliti da joj je muka. Umila sam je i vidjela da joj je lice blijedo, a ruke hladne i modre. Brat Alija i ja odvezli smo je u Hitnu službu bratunačkog Doma zdravlja, a zatim je sanitetom odvezena u zvorničku bolnicu, gdje su konstatovali smrt- pojasnila nam je kćerka Hajrija.
Dvije dženaze
Iako je bilo loše vrijeme na dženazi bračnog para Malagić, u ponedjeljak u Glogovoj okupilo se dosta naroda. Komšije su očistile put od kuće do mezarja u Petkovićima. Dvije dženaze i dva tevhida predvodio je mjesnim imam Haris efendija Ćomić.
Bračni par Malgić ukopani su u porodičnom mezarju, pored svojih najmilijih. Tu su Salihovi roditelji, nena dedo i sin im Hajrudin, koji je poginuo 2003. u saobraćajnoj nesreći.
Prvi povratnici
Rahmetli Salih i Hasiba bili su među prvim povratnicima Glogove kod Bratunca. Živili su u obnovljenoj kućii, imali imanje, stoku i kokoške. Sve su sami i bez ičije pomoći obrađivali svoju zemlju i čuvali ovce. Imali su petero djece i desetero unučadi. Pored sina Hajrudina imali su i Hidajeta, koji je ukopan u Memorijalnom centru Potočari. Komšije kažu da su bili tihi i vrijedni ljudi, te da ih je svako posjećivao.
